Piše: Zerina Turković
Na nadrealan, mračni način i uz crni humor Fight Club prikazuje pogled na ljudski svijet ideja, grešaka, borbe u sistemu kojeg su dio i s kojim se sukobljavaju, što su samo neke od tema ovog filma. Fight Club je film koji prikazuje sukob generacija, mišljenja, opstanak u sistemu, činjenja stvari izvan istog, te vraćanje istom. Koliko sam mogla povezati ima jednu bitnu temu, sličnu onoj iz Matrixa, koji je također pušten u javnost 1999, a to je tema „upoznati sebe“. Upoznati svoje tijelo, uvidjeti svoje granice, osjetiti sebe i svijet oko sebe, dotaći sistem kroz tijelo drugog i tako osjetiti moć uništavanja, ili ipak ne? Šta je režiser htio da postigne? Nasilje u filmu je definitivno metafora za osjećaj, nikako ne slavi nasilje kao nešto pozitivno, ali opet ima tu nešto zanimljivo... A to nešto je sam sistem, šta dozvoljava, a šta ne. Nasilje kao najučestalija stvar koja se stalno vrti u društvenom sistemu je ona koja je zabranjena svima. Šta to govori? Govori da je neminovno proći kroz sve ono što sistem nalaže, i što brani, da bi se njegov opseg u potpunosti spoznao.
Klub boraca; reditelj: David Fincher; uloge: Edward Norton, Brad Pitt, Helena Bonham Carter; 1999.
IMDb rejting: 8.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 80%
Edward Norton - narator je shizofreničar (ako film posmatramo iz domena realnog, više sistemskog), a ako ne, onda Norton, lik koji nezadovoljan sobom, svojim životom, izgubljen u moru mogućnosti ne uspijeva uspjeti. Kako ne uspijeva ispuniti društvena očekivanja kreće drugim, svojim, nesistemskim putem za prosvjećenosti, metaforičkim ubijanjem svojih „ideala“ u cilju oslobođenja i pronalaska sebe. Na početku filma se rješava roditelja, čime ne dolazi do oslobođenja, te ostaje zarobljen u svom svijetu grešaka i neuspjeha. Nakon toga, upoznaje Tylera Durdena (Brad Pitt), sa kojim se riješava još jednog društvenog kalupa-Boga. Kako bi došao do rezultata procesa i uspjeha, mora ubiti i svog učitelja Tylera. Ovdje imamo prikaz ličnosti koja prolazi proces sazrijevanja i dolazi do zrelosti rješavajući se sistemskih kalupa, dolaženjem do ideala koji leži iznutra. Djevojka iz filma, Marla Singer (Helena Bonham Carter), također ima bitnu ulogu u Nortonovom procesu, jer predstavlja onaj intimni dio ličnosti. Predstavlja odbijanje, požudu, ljubomoru, prepuštanje, seksualni dio Nortonove ličnosti zbog koje dolazi u sukob sa Tylerom. Marla je ta zbog koje narator počinje da se udaljava od Tylera, shvativši da je Marla izvor njegovih želja. Zbog osjećaja moći i sitosti ega, ne shvatajući da je Tyler zapravo sam on, Norton promiče borilački klub na nivo otvorene destrukcije sistemskih tvorevina. Durdenovim napretkom, fizičko, kao i psihičko stanje Nortona se pogoršava, što Nortona kasnije dovodi do spoznaje i sukobljavanja sa samim sobom, Tylerom. Na kraju pripovijedač dolazi do središta rascjepa ličnosti, oslobođenja, te "uspijeva uspjeti".
Film Fight Club je Fincherovo remek-djelo, koje spaja nadrealizam sa satirom, prosti humor sa ozbiljnim psihičkim stanjima individue, homoerotiku sa pažnjom gledaoca kako bi se poigrao sa istom ciljajući na nemogućnost pogađanja epiloga, moć sa slabošću ličnosti, zrelost sa oslobađanjem od kalupa nametnutih društvenim normama, sistem sa pravim vrijednostima ispunjenja i istine, destrukciju sa oslobođenjem, te na kraju oslobođenje sa početkom, uništavanje starog i stvaranje novog. Fight Club, film koji je inspirirao mnoge Amerikance da otvore vlastite borilačke klubove, kao glavni pojam za poruku ima oslobođenje, oslobođenje od nametnute slobode i nametnutih vrijednosti reklamiranja sistema.
