Piše: Marko Njegić

Kulminacija uvodne pucnjave u trgovini u potpunosti svodi viziju filmske "popcorn" zabave u očima Quentina Tarantina i Roberta Rodrigueza, scenarista i redatelja kulta Od sumraka do zore (1996). Prijetnja pljačkaša banke Setha Gecka (dotadašnja TV zvijezda George Clooney u probojnoj ulozi na filmu) da će pretvoriti ovo mjesto u jebenu Divlju hordu donekle se i obistinjuje kad ga njegov psiho/sociopatski mlađi brat Richie (Tarantino) uvjeri da je blagajnik (John Hawkes na početku karijere) davao signale teksaškom rendžeru Earlu McGrawu (sjajni Michael Parks) da su skriveni u dućanu s dvije taokinje, iako se ponašao tako prirodno da bi trebao dobiti Oscara.

Od sumraka do zore; režija: Robert Rodriguez; uloge: George Clooney, Quentin Tarntino, Juliette Lewis, Harvey Keitel, Salma Hayek; 1996.

IMDb rejting: 7.2/10

Rotten Tomatoes rejting: 62%

Mogao je Seth "kulerski" zatražiti "everybody be cool, you be cool" od Richieja i blagajnika, ali uzalud. Richie s leđa prosvira mozak rendžeru i rani blagajnika, nakon čega ovaj iz sefa izvuče pištolj i pošalje metke u smjeru braće, od kojih jedan napravi krug u ruci ludog brata. Dok Richie puca po piću iznad blagajnika šćućurena iza šanka, Seth pali toalet papir i hita prema nesretniku. Prostor iza šanka plane, sa njim i blagajnik koji će, gorući, zadnjim dahom zapucati na braću, no promašuje kao onaj mladić pucajući na Vincenta i Julesa u Paklenom šundu.

Braća ga uz pomoć malih prijatelja "gospodina 44" (meci, pištolj) odnose sa šanka na obližnju policu s kokicama koje će (za)pucketati na vatri dok se zapaljeni tip s pištoljem u ruci koprca do samrtnog hropca, taman da budu ispečene i servirane gledatelju za film koji će ubrzo uslijediti, a naslovljen je From Dusk Till Dawn. Naslov je inspiriran istoimenim natpisom u "drive-in" kinima sedamdesetih i odnosi se na maratonske projekcije "od sumraka do zore", u pravilu iz sfere eksploatacijskog žanrovskog "B" filma "grindhouseovskih" tendencija.

Odatle "mish-mash" žanrovskih posveta, od natpisa na majici Precinct 13 (Assault On Precinct 13), preko Toma Savinija (lik Sex Machine) koji je radio specijalne efekte za Dawn Of The Dead, do "blaxploitation" akcijaša Freda Williamsona (Mr. Mean, Boss Niger) u ulozi junačine i improviziranih križeva u borbi protiv vampira prema recepturi Petera Cushinga u Draculi. U mnogočemu je From Dusk Till Dawn Tarantinov i Rodriguezov "Grindhouse" 11 godina prije "Grindhousea", pri čemu je prva polovica Otporan na smrt, druga Planet terora, dakle prepoznatljivo "tarantinovska" i "rodriguezovska".

Unutarnje autorske poveznice s prijašnjim ili čak budućim filmovima dvojice redatelja definitivno postoje. Primjerice, Seth izgovara rečenicu "All right, ramblers. Let's get ramblin'!" iz Reservoir Dogsa, on i brat jedu burgere iz havajskog restorana za koji smo čuli u Pulp Fictionu, bar kao paravan za vampirizam podsjeća na Zedov dućan kao paravan za znate-već-što, a šerif McGraw će oživjeti u Kill Billu 1&2, Death Proofu i Planet Terroru kao da ga je ugrizao vampir. S druge strane, Danny Trejo ima sličan imidž u Desperadu, dok se penisoliki pištolj na rasklapanje predstavljen u tom filmu nalazi na međunožju Savinijeva lika.

Negdje malo iza prve (i osobno bolje) polovice čini se kako je operater u kinu stavio drugi film koji s prvim dijeli takoreći samo iste glumce kao što su ih dijelili Otporan na smrt i Planet terora, pa neka je tranzicija bila glatka, odnosno ne izgleda kao da je pukla filmska traka u "Grindhouse" stilu i zamijenjena novom rolom. Da su Seth, Richie i taoci, Jacob Fuller (Harvey Keitel) i njegova djeca (Juliette Lewis, Ernes Liu), ostali u Americi, Od sumraka do zore bi možda ostao Tarantinov film, "road movie" krimi-akcija puna verbalnog crnog humora i fizičkog nasilja.

No, kako "psihopate ne eksplodiraju kad ih pogodi sunčeva svjetlost", prelaskom meksičke granice i dolaskom u meksički striptiz-bar "Titty Twister" (u slobodnom prijevodu "Cice plesačice"), gdje će Cheech Marin izrecitirati citatni monolog za "picoljupce", a bujna Salma Hayek otplesati superseksi ples na pjesmu "After Dark", postao je Rodriguezov i prešao u drugi i treći žanr - zabavni akcijski horor vampirske i zombi poetike, izrastavši iz Desperada u Noć/Zoru živih mrtvaca i Napad na policijsku stanicu 13 ("hrpa vampira želi ući i isisati nam krv").

U ulozi scenarista i s frendom Rodriguezom iza kamere Tarantino kao da je tim žanrovskim skretanjem htio poslati u plitki grob "tarantinovski" crnohumorni krimić koji je tad egzistirao kao podžanr sišući krv iz vrata Pasa iz rezervoara/Paklenog šunda i sve više podliježući jeftinoj eksploataciji do kratkotrajne renesanse s Lopovima, ubojicama i dvije nabijene puške. "Tarantinovski" film biva pretvoren u vampirski, a vampirski, potom, proboden nogom od stola ili stolice kao kolcem, umire i vraća se kao živi mrtvac, tj. fuzira u zombijevsku "splatter" eksploataciju s bušilicama od nazubljena drveta i križevima od palice i sačmarice u rukama "jebenog podanika božjeg" koji repetira pušku zabijenu u drob monstruma. From Dusk Till Dawn je prošao dalek put od Reservoir Dogsa do noći i zore živih krvopijaca, možda i natrag. Svi budite cool.

Zaluđeni Carpenterom

Rodriguezova i Tarantinova zaluđenost Carpenterom u ovom filmu ide toliko daleko da se u jednom momentu čini kao da će iz nekog stradalog čovjeka izrasti kreatura nalik "alienu" u The Thing i okrenuti From Dusk Till Dawn prema izvanzemaljskom SF hororu.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija