Piše: Nisad Selimović
Takmičarski program 20. SFF-a u ponedjeljak je ponudio austrijski film "Macondo", rediteljice Sudabeh Mortezai, toplu priču o životu Ramasana, čečenskog dječaka koji prolazi tegobe života u izbjegličkom kampu nadomak austrijskog glavnog grada. Nakon gubitka oca u Čečenskom ratu za neovisnost, on je kao izbjeglica doputovao u Austriju, zajedno sa majkom i dvije mlađe sestre (njemu je 11 godina). Kao i svaki drugi dječak na svijetu, život provodi kroz igru sa vršnjacima, ali njegovo vrijeme upotpunjava i briga o porodici. Dani su slični, nizovi igre, sitnih pasjaluka po komšiluku i škole se smjenjuju, sve dok u kamp ne stigne Isa (Aslan Elbiev), prijatelj njegovog oca, čovjek koji je i na svojoj koži osjetio ratne strahote. Ramasan se u prvu ruku poveže s njim, jer mu je donio sat njegovog ubijenog oca, ali kada se kod Ise počnu javljati osjećaji prema njegovoj majci, Ramasanov stav prema njemu se radikalno promijeni...
Macondo; reditelj: Sudabeh Mortezai; uloge: Ramasan Minkailov, Aslan Elbiev, Kheda Gazieva; 2014.
Po svemu sudeći, ne vidjevši ostatak konkurencije, jubilarno izdanje festivala ima jednog od favorita sa Srce Sarajeva. Ako ne u glavnoj konkurenciji za najbolji film, iako ni to nije isključeno, onda definitivno za najboljeg glavnog glumca, dječaka koji je zaradio vrlo dugačak pljesak na projekciji za medije, pa čak i nekoliko ovacija. Ramasan, kojeg igra naturščik Ramasan Minkailov, otkriće je koje treba njegovati. Iako ga je rediteljica pronašla u jednoj od čečenskih zajednica u Austriji, on svoju ulogu iznosi kao da ima decenije iskustva iza sebe. Teško je tako nešto pojmiti od desetogodišnjeg-i-kusur dječaka, ali on svoje dokaze iznosi na platnu. On prvog kadra, bez obzira ko je nasuprot njega, on krade scene, sve do odjavne špice. Iako Mortezai vrlo vješto, rekli bi i jednostavno drži sve konce režije u svojim rukama, on je ipak taj otklon svemu koji je "Macondou" donio i učešće u glavnom, takmičarskom programu Berlinelea. Superiorno i opušteno, on tumači ulogu koja će se mnogima učiniti tako bliska u Sarajevu. Izbjeglički život nama nije nepoznat, i njegovo iskustvo prošli su mnogi protjerani iz domova u BiH, tako da je vrijednost ovog filma na festivalu time sigurno i veća.
Film je vrlo lako mogao biti i dokumentarac, jer je riječ o stvarima koje ne trebaju dodatnu dramturgiju - riječ je o tek jednoj od mnoštva priča koje se dešavaju po izbjegličkim kampovima diljem svijeta, pitanje je samo kako ih zabilježiti. Mortezai je pronašla ključ koji je zadovoljio sve potrebe produkcije, cijela ekipa su naturščici, oni donekle mijenjaju situacije u kojima se nalaze, ali suštinski glume sami sebe. Znajući to, ona i svoje intervencije drži po strani, te je tako dobar dio filma čista improvizacija, a obzirom na linearni tok snimanja, ona je taj suspens u ekipi, koja je svoj dio odigrala ispred kamere, držala do samog kraja. Krajnji proizvod je itekako vidljiv - "Macondo" je film koji je tehnički apsulutno nezahtjevan, ali sa svojim pripovijedanjem ne možete od filma tražiti ništa više, niti bolje. A uz istinsku zvijezdu, koja mimo filma ne može biti veća anti-zvijezda, koji cijelih 90 minuta nosi na svojim plećima, djelo Sudabeh Mortezai je pravo malo remek djelo.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
