Piše: Maja Abadžija

Animirani serijal Rick & Morty (ne)djelo je Justina Roilanda i Dana Harmona za Adult Swim, produkcijski ogranak slavne mreže Cartoon Network uz čije su crtiće mnogi odrasli. Psihodelična je to kombinacija divlje naučne fantastike i groznog horora koji se odvija na pretpostavci avanturističke i porodične epizodne priče prepunjene ponoćno crnim, egzistencijalističkim humorom, a već je stekla status kultnog animiranog crtanog serijala, naročito u dugih godinu i po koliko je prošlo između druge sezone i treće, koja je nedavno, dodajmo još i slavodobitno, dočekana. Opisivan kao duhovni nasljednik "Autostoperskog vodiča kroz galaksiju" Douglasa Adamsa i crnohumorna interpretacija egzistencijalnog užasa H. P. Lovecrafta, a također i kao križanac Futurame i Povratka u budućnost, Rick & Morty se uistinu bestidno oslanjaju na svoje prethodnike u svijetu animiranog filma i TV serijala, SF i horror žanra, pa tako naslovni junaci zaista neodoljivo podsjećaju na junake Doca i Martyja iz najgledanije SF trilogije osamdesetih. Međutim, ovaj, kako bi teoretičari književnosti za mlade rekli, “pedagoški par”, iako jasno hoće evocirati dobro poznati stereotip, umnogome se od tipologije avanturističkog tandema i odmiče.

Vrlo nezdrav način

Rick je prototip sumanutog naučnika napuknutog moralnog kompasa koji na neobjašnjive načine putuje kroz međudimenzionalne portale ovog i paralelnih prostorvremena, ujedno i posvećeni alkoholičar, te - ono po čemu je vjerovatno najoriginalniji - optimistični nihilist, apsurdist, fundamentalno egzistencijalist koji ličnu slobodu i interes stavlja iznad dobrobiti svoje porodice i sudbine života, univerzuma i svega ostalog. On nije samo ekscentrični djedica poganog jezika koji u garaži sastavlja čudnovate sprave i zabavlja se ustrojstvom svemira, niti je, njegovim riječima, “najljubaznije stvorenje u univerzumu, jer je najpametniji”, on je i pravi-pravcati međuzvjezdani anarho-terorist, uvijek okrenut protiv autoriteta, bilo da je u pitanju porodica, religija ili galaktička uprava. U svakovrsnim pustolovinama ga slijedi unuk Morty, nevin i naivan dobričić od svojih desetak godina, zapanjen i zgrožen onim što njegov djed čini i kaže i nikada dovoljno spreman za onu djedovu kultnu primjedbu da je “univerzum ludo i haotično mjesto“. Povremena saputnica je i Mortyjeva sestra, Summer, tinejdžerka željna djedove i roditeljske pažnje i samopotvrđivanja, obuzeta pubertetskim frustracijama („Mama, da li sam zgodna, pitaće nakon prekida s dečkom i onda otići da jednim od djedovih izuma sebi poveća grudi).

Oni koji su pratili dosadašnji razvoj likova, koji, vjerovali ili ne, zaista postoji ispod slojeva nevjerovatnih zapleta, znat će da je disfunkcionalna porodica Smithovih pred potpunim raspadom. Finale druge sezone utvrdilo je rastanak Mortyjevih roditelja Jerryja i Beth, dok početak treće protiče u promišljanju krivice Ricka koji nikad nije propustio da njihov brak, ali i Jerryja, brutalno izvrgne ruglu. Frustrirana Summer i flegmatični Morty odrastaju u mučnom ozračju srušenih roditeljskih snova (Summer je začeta u toku maturske noći, što je rezultovalo brakom i odustajanjem od života koji su roditelji zaista željeli živjeti. “Ti nisi uzrok bijede naših roditelja, nego samo njen simptom”, kaže ona bratu.). Način na koji Jerry podbada Beth jer je “samo” veterinarski, ne i ljudski hirurg, odnosno njeno vajkanje jer je Jerry generalno nesposoban za život, posebno su ilustrativni. Jerry, oblikovan kao obični mali čovjek, dakle bezveznjak, neko ko nema posao, a i kada ga ima, to je posrednički, nevažan posao od devet do pet, ultimativni je gubitnik ove sezone, jer je sada ostao i bez porodice. Međutim, ni ostali nisu na njegov odlazak ravnodušni: uvrnuta putovanja u druge dimenzije, lude trke po nepoznatim galaksijama i zadjevice sa ćaknutim međuzvjezdanim likovima sada zaista djeluju kao paravan za borbu sa najvećim čudovištem od svih - porodičnom traumom. Djed će unuke povesti na izlet u nedođiju nalik na pustinju iz Mad Maxa (i ispunjenu prepoznatljivim likovima iz filma) da bi i njima i sebi priznao da razvod svoje kćeri proživljava na „vrlo nezdrav način“, a potom će se pretvoriti u krastavac samo da bi izbjegao porodičnu terapiju. U petoj epizodi na osobito će bizaran način Rick i Jerry razriješiti svoj konflikt, no to je najbolje ostaviti gledateljima da sami dožive.

Postojanje = patnja

Očigledno je da se ispunjava Rickovo proročanstvo sa kraja druge sezone da nas čekaju mračnije priče i sve je čvršći utisak da svemirska opera predstavlja samo dekor za razrješenje unutrašnjih problema duše, porodičnog rasula, odrastanja i sazrijevanja, mirenja sa propuštenim prilikama. Međutim, Rick and Morty ne bi bili toliko hvaljeni da se njihov potencijal iscrpljuje samo u toj snovitoj, čak ponešto frojdovskoj metaforici. Naime, ovaj animirani serijal prava je mala parodijska mašina i njen se bjesomučni dinamo neće zaustaviti samo na braku i porodici kao već dobrano načetom stubu društva, nego će se truditi da dovede do apsurda neke aksiome naše kulture ili društveno-političke opsesije. Koliko je (pop)kulturnih referenci dosad zahvatila, teško je i prebrojati, a po tome je serija nalik Simpsonovima i South Parku koji poneke efekte svog humora također crpe iz apsurdnih sudara svojih likova sa nekim fenomenom popularne kulture. Rick and Morty su u tom smislu dosta ograničeni, na radost geekova diljem planete, na žanrove naučne fantastike i horrora, pa će tako invazija vanzemaljaca u obliku džinovske glave u prethodnoj sezoni biti neobično nalik na alternativni klasik žanra, Zardoz, gdje se pojavljuje sličan motiv. Posebna radost ove sezone je epizoda Vindicators 3: The Return of the Worldender gdje će djedica pijan riješiti njihovu misiju, ostavivši heroje sa njihovim besmislenim moćima potpuno izlišnim. Pritom, pored jasne parodičnosti, show ne štedi ni samog sebe, pa će tako Rick nekoliko puta osmišljati svoju televizijsku personu i njene prepoznatljive fraze, pojašnjavati Mortyju njegovu funkciju u narativu, pritom mu izazvavši akutni slučaj egzistencijalne zebnje, a čak će i nesretni Jerry nastojati da se iskobelja iz televizijskog stereotipa u koji su ga scenaristi ugurali (da bi se istom opet, zbog ironijskog efekta, u trku vratio).

Očigledno je zbog čega je toliko zabavna ova animirana porodična drama, naučnofantastična i horror avantura, te inteligentna, urnebesna parodija sa svojim nonšalantnim, improvizacijskim tonom, britkim humorom i kritičkim odnosom prema svijetu. Međutim, sve to ne bi značilo ništa kada se sumanuti događaji ne bi odigravali na podlozi Rickove egzistencijalistički intonirane filozofije koja seriji daje okus i boju. Ovaj parodijski antijunak u punom smislu riječi živi filozofske principe kojima je vjeran na intelektualnom planu, što ga čini jezivim, depresivnim i u isto vrijeme nevjerovatno privlačnim. Vođen prije svega vlastitim interesom, gdje će težnja za naučnom spoznajom svijeta paralelno motivirati njegove akcije sa, primjerice, željom da zaradi pomoću ilegalne trgovine oružjem, Rick će postati međudimenzionalna ikona koju mnogobrojni neprijatelji salijeću na galaktičkim parkinzima, jer unosi haos u ionako lud i haotičan univerzum, ne libeći se žrtvovati živote bića niže inteligencije ili samosvijesti. Razvijati se, napredovati i bujati u svakom smislu moguće je samo ako si dovoljno beskrupulozan u svom uvjerenju da nema tog boga koji može stajati na putu tvog intelekta, niti autoriteta koji će zapriječiti napredovanje ka punom ostvarenju lične slobode, poučava njegov lik. Mortyju će objasniti da škola nije mjesto za pametne ljude, dok će Summer, na molbu da joj pomogne sa domaćim zadatkom iz nauke, reći, “Pomoći ću ti. Nemoj ga ni uraditi“. Ljubav je hemijska reakcija, a vjenčanja su u jednoj od njegovih kultnih izjava “samo sahrane gdje se poslužuje torta”.

U sociopati, geniju i alkoholičaru Ricku se sabiraju neizrečene zebnje modernog čovjeka koji ju ne umije izustiti, ali je svakako osjeća: svako postojanje je kao takvo - patnja, a smrt je izbaviteljica tužnih (i to ne samo za kultne Meeseekse iz jedne od prošlih epizoda, Rickova izumljena bića koja se “prizovu” radi jednostavnih zadataka, i kada ih završe, nestanu u oblaku ispunjene svrhe). Shvatate već, univerzum je ravnodušan i hladan i nije stvoren radi čovjeka, koji je nastao slučajno i postoji bez više svrhe. Sve što preostaje jeste da učinimo ono što možemo sa vremenom koje nam je dato ili u slučaju naslovnog dvojca: sa dimenzijama, vremenskim linijama i paralelnim univerzumima koji su im na raspolaganju.