Piše: Sead Vegara

Od četvrtog dijela Mad Max franšize se mogla očekivati jedna od dvije mogućnosti: ili da bude iznimno loš ili zaista izvrstan. Sredine nije moglo biti. I... sudbina je odlučila da ipak bude ovo drugo. Samo, postoje neke stvari koje nikako ne mogu da se slože. Filmovi koji nastanu kao produkt nečije istinske briljantnosti, kakvu je pokazao reditelj George Miller još davne 1979. sa prvim filmom Mad Max (Pobješnjeli Max), obično su urađeni sa skromnim budžetom (400.000 dolara), a konkretan slučaj je pokazao da zarade ogromnu sumu na box officeu (100 miliona je bio total Mad Maxa). Koliki se genij briljantnosti može priznati tvorcima filma Blair Witch Project (Projekt: Vještica iz Blaira) ostaje upitno, ali i taj film je sa gotovo nikakvim budžetom poharao svjetski box office. (Nećemo o ciframa da ne bi postalo degutantno.) Nastavak i jednog i drugog filma je bio neizbježan, samo što smo u slučaju drugog dijela Millerovog filma Mad Max: The Road Worrior (Pobješnjeli Max: Drumski ratnik) dobili jedan od najboljih akcionih filmova ikad, a sa filmom Blair Witch 2 potpuni ćorak. (Ako ćemo iskreno ni originalni film nije bio ništa posebno, samo što je ustoličio najnoviji trend u kinematografiji, koji se do dana današnjeg toliko istrošio i izlizao da je jednostavno neprepoznatljiv – rekonstrukcija pronađenog video materijala). Treći dio Maxa je bio... pa bio je veoma loš. Među stvari koje nikako ne mogu da se poslože treba ubrojati i skoro pa činjenicu da kada reditelju date neograničenu količinu umjetničke slobode u kombinaciji sa enormnim budžetom, sve ćete izgubiti na box officeu. Džaba hvalospjevi kritičara, puk tu nešto vidi što mu se ne sviđa.

Pobješnjeli Max: Divlja cesta; režija: George Miller; uloge: Tom Hardy, Charlize Theron, Zoe Kravitz, Nicolas Hoult, Hugh Keays-Byrne; 2015.

IMDb rejting: 8.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 98%

Američki box office je prošlog vikenda pokazao da je najnovijeg Pobješnjelog Maxa, Mad Max: Fury Road (Pobješnjeli Max: Divlja cesta), išamarao i do koljena potukao jedan naizgled sasvim bezazlen film Pitch Perfect 2 (Na putu do zvijezda 2). Zanimljivo je to što su u oba filma žene te koje dominiraju, samo je razlika u tome što su u jednom one proganjane kroz postapokaliptičnu pustaru sa bijesnim muškarcima za vratom, dok su u drugom raspjevane i nasmijane. Očigledno je da današnji svijet ne treba još jednog "Pobješnjelog Maxa", pa bio on i feministički nastrojen. Max je stvar prošlosti, reći će neko, i bez obzira kakvu ideološku podlogu imao onda i sada, ovaj novi je fe-no-me-na-lan proizvod akcionog filma u koji ste prosto bačeni i puna dva sata se "borite da izađete na kraj" sa svim tim vratolomijama, bjesomučnim trkama vozila izrazito bogatog dizajna, da bi na kraju... pa kako to obično bude u Maxu.

Naslovni junak Max (Tom Hardy) je ustvari sporedni lik u cijelom djelu, a glavni lik je u biti Furiosa (Charlize Theron), koja iz zatočeništva Immortana Joea (Hugh Keays-Byrne) izvodi pet djevojaka, njegovih, kako ih u filmu nazivaju, "rasplodnih kobila" (Film bi ustvari trebao da se zove "Mad Maxine"). Immortan Joe će krenuti u potjeru za Furiosom i svojom ergelom, a Maxa će povući za sobom samo sa razlogom da posluži kao svježa krv za Ratnog dečka Nuxa (Nicholas Hoult), koji hoće da se dokaže Joeu i pogine u borbi. I da, svi oni žive u Citadeli u pustinji, u nekoj dalekoj postapokaliptičnoj budućnosti gdje je prvo izbio rat za naftu, a onda vodu. Immortan Joe vlada izgladnjelim i ižednjelim ljudima, puštajući im samo toliko vode koliko je potrebno za reći da im dopušta i to. A Max, njega zarobe na samom početku i onda krenu u hajku.

Miller veoma pametno koristi CGI, uglavnom se oslanjajući na praktične specijalne efekte (prava vozila su prevrtana, slupana, dizana u zrak). Definitvno najbolji detalj u cijelom filmu je "doslovna" muzička pratnja. Toliko se i ne vidi na traileru, tako da ćemo to ostaviti svima koji nisu gledali film kao iznenađenje. Tempo koji Miller postavlja kroz film je nevjerovatan, i baš kada ste mislili da se sve smirilo, počinje ponovo. Mora mu se priznati majstorstvo u izrazito uspjelom pokušaju pravljenja pokretnih slika zbog kojih ponekad treba platiti i veću cijenu karte. Naravno, misli se na tu svekoliku šarenu lažu zvanu 3D, koja je u ovom slučaju i više nego dobro uspjela, bez obzira što je film konvertovan iz 2D u 3D. Istinska majstorija.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje