Asocijacije na pokojna glumca Charlesa Grodina variraju od gledatelja do gledatelja iz generacije sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Za jedne je Grodin The Heartbreak Kid, zaljubljen u Cybill Shepherd, za druge "buddy" partner Roberta De Nira iz akcijske komedije Midnight Run, za treće glava obitelji i isprve nevoljki vlasnik bernardinca iz obiteljskog filma Beethoven. Potpisnik ovih redaka spada među "druge" i "treće", ali i "četvrte" – one kojima pri spomenu Grodina smjesta na pamet pada i komedija Za dobra stara vremena (Seems Like Old Times, 1980.) ili, kako je nekoć bila naslovljena, Kao u dobra stara vremena.
Za dobra stara vremena; režija: Jay Sandrich; uloge: Charles Grodin, Goldie Hawn, Chevy Chase; 1980.
IMDb rejting: 6.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 70%
Sa Seems Like Old Times Grodin je bio jedan od najčešće viđenih gostiju na malom ekranu obitelji Njegić kad je "čista" komedija osamdesetih u pitanju. Videokaseta filma Za dobra stara vremena, crna BASF, vrtjela se gotovo jednako frekventno kao Kolo sreće, Blizanci, Riba zvana Wanda i Najluđi Božić u razdoblju od kraja osamdesetih do početka devedesetih. No, nije samo osobna nota jedini razlog da se Grodinu oda "in memoriam" počast baš ovom komedijom. Jer, Seems Like Old Times je vjerojatno najbolji film, iza Midnight Run, u kojem Grodin igra glavn(ij)u ulogu, dakle ne računajući npr. Rosemary's Baby i Heaven Can Wait, gdje je bio jedan od sporednih likova.
Po mnogočemu je to i prijeloman film njegove karijere – potvrdio ga je i trasirao kao izrazitog komedijaša, što dotad nije bio u tolikoj mjeri, glumeći primjerice negativca u King Kongu s Jessicom Lange. Poslije ove uloge Grodin je nastupao isključivo u komedijama (The Incredible Shrinking Woman, The Great Muppet Caper, The Lonely Guy, Last Resort, The Couch Trip, Taking Care Of Business...), uključujući Ponoćnu utrku i Beethovena s kojima je (p)ostao poznat najširem auditoriju. Film Za dobra stara vremena kao da ga je predodredio za najpopularnije nastupe, a pretvorio se u kinohit, unatoč tome što se otvorio nedugo nakon iznimno popularnih Šašavih robijaša s Geneom Wilderom i Richardom Pryorom. Jedan od pet-šest pasa supruge Grodinova okružnog tužitelja Ire Parksa, odvjetnice Glende (neodoljiva Goldie Hawn), upravo je bernardinac.
Ira nije presretan što psi spavaju na krevetu s njima i što je kuća puna dlaka. "Ni ja te nisam vidio cijeli dan pa ne lajem", Ira humorno dometne Glendi kad dođe s posla i nešto kasnije se pita: "Zašto sam ja zadnji u krevetu s tobom?". Grodin je to napravio s izvrsnim tajmingom za urnebesni komični "one-liner" i osjećajem za ozbiljni "deadpan" humor, što će doći do izražaja u Midnight Run. Bio je kradljvac scena, posve ravnopravan iskusnom komičaru Chevyju Chaseu (kao što će biti i De Niru), koji je 1980. imao komični hit Caddyshack i dvije godine ranije glumio s Hawn u Foul Play, a ovdje je, u jednom od svojih nasmješnijih izdanja, utjelovio Glendina bivšeg muža, sarkastičnog pisca Nicholasa "Nicka" Gardeniju, optuženog za pljačku banke.
Nevjerojatnim zvuči podatak da je Grodin bio nominiran za Zlatnu malinu na prvoj dodjeli anti-Oscara u povijesti u kategoriji najgore sporedne muške uloge, mada to ne treba uzeti zaozbiljno s obzirom da su se iste godine među glumačkim nominentima našli i glumčine Marlon Brando (The Formula), Laurence Olivier (The Jazz Singer) i Anthony Hopkins (A Change Of Seasons), a od redatelja su nominaciju dobili Stanley Kubrick (The Shining), Brian De Palma (Dressed To Kill) i William Friedkin (Cruising).
Njegova uloga je "comedy gold" i Seems Like Old Times je komedija još uvijek prilično zlatnog sjaja, šarmantna i smiješna, jedna od onih kakve se više takoreći ne snimaju. Komedija se ovdje definitivno rimuje s nostalgija i sjeta je dozvana u naslovu filma Za dobra stara vremena. Nostalgija za nekim boljim (komičnim) vremenima oplakuje film od prvog takta divne glazbene teme Marvina Hamlischa i panorame valovite kalifornijske obale. Seems Like Old Times je bio nostalgičan već početkom osamdesetih, zazivajući stare (romantične) "screwball" komedije četrdesetih, poput uzorite The Talk Of The Town Georgea Stevensa s Caryjem Grantom, Jean Arthur i Ronaldom Colmanom, dakle u vremenu kad je humor i dalje bio dijaloški i "slapstickovski", iako je polako postajao sve grublji i vulgarniji, što će definitivno postati u devedesetima i dvijetisućitima dominacija zahodskih komedija.
U filmu Za dobra stara vremena, naslovljenom po istoimenoj pjesmi iz 1945., koju je pjevala Diane Keaton u Annie Hall, nitko nije morao prostačiti, podrignuti, pustiti vjetar i tome slično da bi bio "smiješan". Fokus je bio na živopisnim likovima, sočnim dijalozima i duhovitim gegovima/situacijama iz pera legendarnog Neila Simona, koji je imao dara za humorno uobličavanje sitnica iz svakodnevice, a redatelj Jay Sandrich je preselio scenarij na ekran uz veliku pomoć troje glavnih zvijezda, ali i ostalih članova veoma raspoložene glumačke ekipe (TK Carter, Yvonne Wilder...). Temelji za komediju su postavljeni u prvoj sceni, kad pljačkaši banu u Nickovu brvnaru da ga regrutiraju za lopovluk, a on se pravi da je (privremeno) slijep. Chase je u elementu kao i kad Nick namiguje i gestikulira radniku na benzinskoj crpki kako bi skrenuo pozornost na to da je otet, ali avaj, prisilno će opljačkati banku i savršeno će ga uslikati sigurnosna kamera.
"Naša slika s vjenčanja nije tako dobro ispala", komentira Ira kad vidi fotografiju Nicka, traženog zbog pljačke. Nemajući kuda, gladan i žedan, Nick odluči svratiti do Glende, koja mu vjeruje da je nevin i spremna ga je braniti na sudu, a nije imuna na njegov šarm pa će muža slučajno nazvati "Myron" i "Hyram". Problem je što je Irin ured dobio upravo Nickov slučaj i guverner (George Grizzard) ga razmatra za funkciju državnog tužioca, dok Glenda skriva "pljačkaša" u kući, što njezinog načelno smirenog sadašnjeg muža polako dovodi do ruba živčanog sloma i on živi za dan kad će biti na miru sa ženom "bez pasa, mačaka, bivših muževa".
Najprije Glenda skriva Nicka u garaži ("Ako ti ponestaje ulja u autu, to je zato što sam ga popio") i sobi za goste, ispod kreveta na kojem će ona leći s Irom, raspoloženim za vođenje ljubavi. Jedna od najboljih scena dolazi u trenutku kad Ira stane na mali prst Nicka, šćućurenog pod posteljom, nakon čega ovaj pomoću druge ruke dočarava bol. Da se Oscar dodjeljuje za najbolju (komičnu) glumu rukom, Chase bi ga zaslužio. Pravi urnebes stiže tijekom "chicken pepperoni" večere s guvernerom. Kad meksička služavka Aurora (Wilder) ode na ribanje nogu, a šofer (Carter) se opije da bi nastavio umjesto nje posluživati večeru, Nick preuzima ulogu batlera i služit će guvernera kao tražen kriminalac prije nego što se potuče s Irom. To nije sve: komediju kompletira ludnica u sudnici, a nostalgiju nezaboravni poluotvoreni kraj, okrenut prema prošlosti. Za dobra stara vremena.
‘Mexican girls, Indian boys‘
Iz današnje politički-korektno-cenzorske-kulturno-otkazivačke perspektive film bi (za neke) mogao biti malčice kontroverzan s obzirom da za Glendu rade "Mexican girls, Indian boys", od kojih su neki prekrišili zakon i ona ih, plemenita, na taj način drži podalje od zatvora (šifra: uvjetna). Glenda u nekom trenutku jednu Meksikanku ukori s "Ne bi trebala biti u zemlji". Ups.
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija