Piše: Lejla Panjeta

Film The Siege počinje kadrovima razrušene zgrade od osam spratova u Dharhanu (Saudijska Arabija), u koju su teroristi (islamski džihad) podmetnuli bombu. Mediji javljaju da su američki marinci preplašeni ovim napadom! Idući kadar prikazuje predsjednika Billa Clintona na press konferenciji, koji kaže: «Cowards who committed must not be unpunished. America takes care of it's own. Those who did it will not go unpunished» («Kukavice koje su ovo počinile neće proći nekažnjeno. Amerika se brine za svoje. Oni koji su ovo uradili neće proći nekažnjeno»). Treća scena pokazuje mercedes u kojem se vozi Arap koji se kreće kroz pustinju, te nastavlja zvukom islamske molitve i kadrovima džamije u New Yorku i vjernika koji se mole. Ovakav sklop kadrova nagovještava propagandni karakter filma: radi se o islamskom terorizmu koji prijeti civilizovanom svijetu.

Opsadno stanje; režija: Edward Zwick; uloge: Denzel Washington, Annette Bening, Bruce Willis; 1998.

IMDb rejting: 6.3

Rotten Tomatoes rejting: 45%

Neprijatelj nosi svoju motivaciju kroz repliku: «These are the consequences of trying to tell the world what to do» («Ovo su posljedice pokušaja da se svijetu naređuje šta treba da radi»). Destrukcija, ubijanje nevinih i kamikaze – u modernom poimanju svijeta i ljudskih prava ne mogu imati nikakvo opravdanje, zato su teroristi dovedeni do fanatizma i krvoločnosti u postizanju svojih «suludih» ciljeva čiji je krajnji ishod  ubijanje nevinih Amerikanaca. U FBI stižu prijeteće poruke kojima se želi oslobađanje Iračanina Sheika Ahmed Bin Talala koji je odgovoran za teroristički napad u Saudijskoj Arabiji. FBI odmah pretpostavlja da se radi o islamskom džihadu predvođenom Palestincima i Iračanima. Likovi koji rješavaju situaciju su (američki heroji): crnac (agent FBI), Arap - američki državljanin (agent FBI), žena (agent Nacionalne sigurnosti) i general vojske. Teroristi su masni, prljavi, «Arab-speaking» (ne govore engleski jezik) i generalno portretirani kao divljaci. Prijeteći ne postavljaju nikakve zahtjeve nego terorističkim napadom koji poduzimaju u srcu New Yorka, kada gine ogroman broj ljudi, traže medijsku pažnju. U Brooklynu su raznijeli autobus pun ljudi, na Brodwayu bomba je eksplodirala u pozorištu (nije li ovo svojevrsna inspiracija za čečenske napade u Moskvi, oktobra 2002. godine?), postavljaju bombe u škole, te izvršavaju džihad («kamikaze» na islamskom putu) na zgradu FBI koja je pretvorena u pepeo.

Tako New York postaje grad straha. General stupa u akciju proglašavajući, uz odobrenje predsjednika, ratnu zonu u Brooklynu. General funkcioniše na principu vojničke metodologije (mitologije) God-duty-honor-country (Bog-dužnost-čast-zemlja) i kaže: «We will hunt down the enemy. We will find the enemy, we will kill the enemy» («Mi ćemo tražiti neprijatelja. Mi ćemo pronaći neprijatelja. Mi ćemo ubiti neprijatelja»). To je replika koja uvodi ratno stanje u NYC. Napadi su opravdanje za akcije koje će poduzeti vojska, ali i obavještajci, što se ispoljava u replici agenta FBI: «Every bad word about America I want to know about it» («Hoću da znam za svaku ružnu riječ protiv Amerike»). Ne liči li ovaj scenarij previše na realnost od septembra 2001. preko War on Terror stanja pod Bushovom administracijom, pa i na današnju obavještajno-sigurnosnu svjetsku scenu? Među dva miliona ljudi vojska traži 20 sumnjivih lica koji bi mogli biti terorističke ćelije za sljedeći «džihad» na tlu Amerike. Vojska ne bira metode za nalaženje sumnjivaca. Stadion pretvara u ratni logor, hapseći sve Arape. Mediji kažu: «Brooklyn je postao Bejrut», ali i to da je arapska zajednica čvrsto uz američkog predsjednika. Teror koji uvodi general rezultiraće buđenjem američkog osjećaja za pravdu, kada FBI i vojska ulaze u rat za poštivanje ljudskih prava.

Američki heroj, agent FBI-a, hapsi generala zbog mučenja Arapa u NYC. Ljudi bijesno demonstriraju na ulicama. «Arapi i Jevreji, muslimani i hrišćani, crnci i bijelci, stoje zajedno», glasi replika u filmu. To je American spirit (američki duh), koji napadaju islamski teroristi. «They are attacking our way of life» («Oni napadaju naš način života») - druga je replika koja djeluje po ovom patriotskom principu. No, sumnjičavost i stravične metode koje primjenjuje vojska pokazale su se ispravne kada se na kraju filma Samir (za kojeg se vjerovalo da je američki doušnik i patriota) otkriva kao «posljednja teroristička ćelija» i obavljajući molitvu u javnom kupatilu stavlja dinamit oko sebe kako bi izvršio posljednji napad na ujedinjeni NYC - masu naroda koja demonstrira za poštivanje ljudskih prava prema Arapima. Arapima ne treba vjerovati – to je poruka koju nosi ovaj lik. U filmu se navodi i podatak da su ove teroriste obučili Amerikanci u Iraku kada su im bili potrebni za svrgavanje Saddama Husseina. General, u svom liku, prenosi tu poruku stalnog kruga terorizma, ali i krajnji i osnovni adut Amerike – upotrebu vojne sile! Prilikom obračuna sa FBI general ipak ispoljava američku savjest i patriotizam, kada naređuje svojim vojnicima da odstupe i odlučuje da se preda.

Propaganda instiutucije predsjednika u ovom filmu, gdje se imaginativni ili stvarni predsjenik pojavljuje kao figura od «krvi i mesa» sa imidžom po propagandnom receptu «plain folks» - «predsjednik u pidžami», vidljiva je i u sljedećim filmovima: The American President, The Day Regan was Shoot, The Sum of All Fears, The Siege, Primary Colors, Dave, Air Force One, Deep Impact, Contact, Nixon, itd.

Lejla Panjeta je vanredni profesor iz oblasti filmskih studija, vizuelnih komunikacija i ideologije na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je multimedijalnu režiju i žurnalistiku, magistrirala komunikologiju i doktorirala filmsku propagandu iz oblasti komunikacijskih nauka.