Piše: Nino Romić

Kultnu seriju iz Foxove produkcije prati šarena reputacija. S jedne strane, X-Files je na šire vidjelo iznio kulturu teorija zavjera koja je rasla u raznim oblicima žute štampe i na ranim internet forumima, što će joj osigurati mjestu u sjećanju gledatelja i u ranom 21. vijeku. S druge strane, glavni narativ te serije predstavlja klupko konkurentnih i međusobno poništavajućih niti radnje upareno s odsustvom zadovoljavajućeg konca spomenutog narativa.

I Want to Believe nije prvi X-Files dugometražni film; ta čast pripada njegovom deset godina starijem prethodniku – Fight the Future. Navedeni naslov je, u osnovi, spoj nekoliko epizoda serije, s primjereno povećanim budžetom te boljom fotografijom. Radnja je posvećena borbi naših omiljenih FBI agenata protiv sjenovite agende, prikladno opisane pod nazivom vanzemaljske zavjere, koja se nastavlja iz serije i završava urednim povratkom u status quo kako se ne bi prekinula povezanost između sezona. Iskreno, čak i zagriženom pratitelju serije bi bilo teško primijeniti selektivni metod u kontaktu sa tako zamršenom mrežom imena, lokacija i događaja – do te mjere da bi, možda, najbolje bilo preporučiti da se ta građa potpuno ukloni.  I Want to Believe čini baš to, i to bez puno premišljanja.

Veze s glavnim narativom serije su minimalne, u vidu spominjanja otmice Moulderove sestre, a veze s radnjom Fight the Futurea su nepostojeće. Umjesto na glavni narativ, film se oslanja na osnove u mnogobrojnim i daleko zanimljivijim epizodama serije u kojima FBI dvojac bavi nepovezanim slučajevima čudne ili navodno nadnaravne prirode. Baš kao i u seriji, I Want to Believe najbolje trenutke smješta na marginu stvarnosti u kojoj obitavamo, kako bi zamutio granicu između mogućeg i nevjerovatnoga. Okosnica radnje I Want to Believe je otac Joe (Billy Connolly), osramoćeni svećenik i osuđeni pedofil čije navodne vizije predstavljaju jedinu nadu za nestalu agenticu FBI-a. Prirodno sumnjičavi, agenti zaduženi za istragu se obraćaju svojim nekadašnjim kolegama, Mulderu i Scully (David Duchovny i Gillian Anderson). Za razliku od svog prethodnika, I Want to Believe je u cijelosti čedo Chirsa Cartera, tvorca serije, koji je režirao i producirao film, te imao udio u pisanju scenarija. Glavnu premisu Carter je zabilježio u naslovu – “želim vjerovati”, a postojanje nadnaravnog elementa zavisi u mnogo čemu od toga prihvata li gledatelj vizije oca Joea kao stvarne, ili kao njegov pokušaj da sebi osigura povlašteniji položaj. Agnostičnost scenarija u ranim etapama radnje po tom pitanju je veoma pogodna i dobro iskorištena.

Dok je otac Joe mehanička osovina radnje, emocionalni pogon filma je agentica Scully. Glumački nadarenija polovica FBI dvojca, Gillian Anderson prenosi vanjski sukob s ocem Joeom u vlastiti, unutrašnji sukob sa svojom vjerom. Uprkos ranijim iskustvima i raznim traumama, Scully ostaje vjernica. Ipak, godine “zurenja u tamu” ostavile su traga i na njoj. Dok se Mulder povukao u osamu, skrivajući se od svijeta u bukvalnom značenju, Scully se skriva vrativši se svojem prvobitnom zvanju doktorice medicine – sve do njenog, odnosno njihovog susreta s ocem Joeom. Billy Connoly tumači ulogu palog svećenika, što sigurno bila hrabra odluka, budući da je riječ o komičaru, uglavnom nepoznatom u to vrijeme po ozbiljnim dramskim ulogama. Ruku na srce, par redaka njegovog teksta i pokoji trenutak u kadru znaju biti manje disciplinovani nego što bi se očekivalo od lika i glumca iza njega, ali stvari poput scene poput žustre rasprave između oca Joea i Scully i više nego iskupljuju Connollyja.

I Want to Believe je uglavnom pošteđen velikih lapsusa, ali ne i podužeg niza manjih trzavica. Vremenski skokovi nisu uvijek najjasnije predstavljeni u montaži, a scene snimane na otvorenom nisu uvijek vizuelno usklađene. Agenti koji vode istragu prije uključivanja dvojca Muldera i Scully nisu razrađeni, naročito agent Drummy  (u izvedbi Xzibita, vjerovali ili ne) koji stalno antagonizira Muldera, iz nekog razloga. Naravno, Mulder je napustio FBI s manje nego blještavim dosjeom, ali posrijedi je još uvijek agent koji je mimo špekulacija o zavjerama uspio zaustaviti nekoliko serijskih ubica. Njegovi nekadašnji suradnici bi vjerovatno bili svjesni toga i ponašali se u skladu s tim znanjem. Po pitanju “Sablasnog” Muldera, Duchovny se trudi predstaviti ga u dinamičnijoj verziji nego u seriji i u prethodnom filmu. Koliko mu to polazi za rukom zavisit će od toga koliko je lik Foxa Muldera drag gledatelju. Ako ništa, udaljili smo se primjetno od uobraženog tinejdžera u odijelu i kesicom sunokretovih sjemenki u džepu iz prvih nekoliko sezona serije.

Daleko najlabaviji trenuci filma su scene gdje se dotiče romantične veze između dvojca. Na stranu odnose glumaca van stranica scenarija i politiku FBI-a po pitanju druženja između agenata, ljubavna veza između Muldera i Scully nije bila uvjerljiva ni u seriji ni u dva igrana filma. Ipak, Carter osjeća da je vezu potrebno obnoviti, premda bi radnja sasvim savršeno funkcionisala i bez tog vida. Mulder i Scully već imaju gotovo dvadeset godina profesionalnog iskustva i prijateljstva – sasvim dovoljno za potrebe scenarija ili razvijanja radnje. Ukoliko ste sasvim posvećeni malim zelenim ljudima, FEMA-i i raznim teorijama zavjere, I Want to Believe će vam ponuditi veoma malo toga. S druge strane, ako ste pri gledanju X-Filesa na televiziji najviše uživali u sedmičnim nastavcima sa samostalnim radnjama, pronaći ćete dosta više u ovom naslovu.

I Want to Believe najviše podsjeća na epizode u kojima dvojac goni ljude poput Eugena Toomsa, Roberta Modella ili Donnieja Pfastera – čije su priče znatno kompaktnije i jasnije  predstavljene nego bilo šta u glavnom narativu serije. I want to Believe također jasno kanališe i napetost tih nastavaka, naročito u veoma efektivnom i jezovitom vrhuncu filma, kada  istraga u potpunosti otkriva opseg zločina i njegovu podlogu. Mimo X-Files tematike, I Want to Believe nije na nivou Nolanove Insomnije ili Fincherovog Zodiaka, ali ipak igra kao pristojan istražni triler s tankom niti nadnaravnog protkanom kroz ostatak narativnog tkanja. Andersonina Dana Scully, otac Joe i puno otkriće na vrhuncu trećeg čina su vrijedni gledanja i naspram gore opisanih mana. Kao takav, I want to Believe je bolja polovica X-Files franšize na velikom platnu.