Piše: Mirza Skenderagić

Objavljene su nominacije za 92. dodjelu nagrada Američke filmske akademije i kao gotovo svake godine u ovome stoljeću, tu zaista nema nikakvih iznenađenja, s obzirom da su gotovo identične liste nominovanih filmova, već objavljivane kao predikcije, sedmicama i mjesecima prije. Međutim, ono što ovu godinu izdvaja od prethodnih kada je u pitanju Hollywood i Oscari, jeste ugroženost ovoga do sada neosvojivog svijeta moći, popularnosti, novca, glamura itd, a koja sasvim neočekivano dolazi od televizije, odnosno savremenih televizijskih internet servisa.

Najveću prijetnju za Hollywood, svakako predstavlja Netflix, koji je za razliku od ostalih televizijskih kuća kao što je recimo HBO, uspio srušiti granicu između televizije i kina, i jednako uspješno zavladati u oba ova svijeta. Iako već zarađuje više i snima više filmova nego li i jedan filmski studio u Americi, a nakon što je već osvojio zlatnog kipića u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma i to na naslov Icarus (2017), Netflix se sada u „oskarovsku utrku“ vraća sa 24 nominacije, ostavivši tako iza sebe filmske imperije kao što su Disney, sa 23 i Sony sa 20 nominacija. Kada su, pak, u pitanju filmovi, ove godine je najviše nominacija osvojio Joker, njih 11, a po deset njih je pripalo naslovima Irac, Bilo jednom... u Hollywoodu i 1917.

Američka filmska akademija najviše voli rat

U najvažnijoj oskarovskoj kategoriji, onoj za najbolji film, prednjači upravo Netflix, sa naslovima Irac (The Irishman) Martina Scorsesea i Bračna priča (Marriage Story) Noaha Baumbacha, dok ostatak liste čine: Ford v Ferrari, Jojo Rabbit, Joker, Little Women, 1917, Once Upon a Time... in Hollywood i Parasite. Iako nisu glavni favoriti za zlatnog kipića, naslovi Irac i Bračna priča, svakako nisu ni ubačeni samo kako bi popunili listu, već naprotiv, vrijede za moguća iznenađenja na večeri dodjele. Kao prvi favorit za osvajanje Oscara za najbolji film, potrebno je istaknuti ratnu dramu 1917 britanskog režisera Sama Mendesa, koji je već osvojio Zlatne globuse za najbolji film i najbolju režiju. Riječ je o spektakularnom ostvarenju čiji narativ čini priča o dva mlada britanska vojnika, koji u utrci protiv vremena moraju prijeći neprijateljsku teritoriju i dostaviti poruku koja će zaustaviti ubojiti napad na stotine vojnika.

Kao najvažniji filmski element ovoga naslova, ističe se fotografija Rogera Deakinsa, snimatelja s čak 14 nominacija za Oscara, koji krajnje uvjerljivo kreira formu filma u „jednom kadru“ i nezaustavljivog protoka vremena, izbjegavajući ponavljanje lokacije i oslanjajući se u mnogome na vremenske uslove i prirodno svjetlo. Tu je naravno i originalni scenarij koji supotpisuje i Mendes, a čija nevjerovatnost počiva upravo na istinitosti, odnosno životnoj priči Mendesovog djeda koji je u Prvom svjetskom ratu služio u britanskoj vojsci, te glumačke interpretacije, glavnih glumaca, Georgea MacKeya i Deana Charlesa Chapmana, koji su stalno u pokretu kroz nezamislive situacije na fronti, ali i onih sporednih koje su uprkos kratkom trajanju njihovih scena, ostale upečatljive. Kako je poznato da Američka filmska akademija najviše voli rat, odnosno filmove sa ratnom tematikom, onda je moguće očekivati da će upravo ovaj naslov Sama Mendesa, pobijediti u njihovoj najvažnijoj kategoriji, uprkos tome što je riječ o zaista kvalitetnom naslovu na više nivoa.

Ono što bi moglo zasmetati Akademiji jeste činjenica da 1917 ne obrađuje američku ratnu tematiku, tj. ne prikazuje bezuslovnu hrabrost američkih vojnika, kao npr. Spielbergov domoljubni ratni spektakl Spašavanje vojnika Ryana te bi u tom slučaju Oscar, iznenađujuće mogao pripasti drami Joker ili Tarantinovoj komediji Bilo jednom... u Hollywoodu. Ostali filmovi, Ford v Ferrari, Jojo Rabbit, Little Women, Marriage Story i južnokorejski Parasite, iako uvršteni na listu, gotovo da i nisu u konkurenciji, jer su daleko od predmeta interesovanja Američke filmske akademije. Ovdje se prije svega misli na socijalnu satiru Parazit južnokorejca Joon-ho Bonga koji je već osvojio Zlatnu palmu u Cannesu i koji se svakako može deinisati kao najbolji film 2019. godine u svijetu.

Konačno Oscar za Joaquina Phoenixa

Nakon što je svjetska javnost, svojim bjesomučnim pritiskom 2016. godine, sama priskrbila Oscara Leonardu DiCapriju za Najbolju glavnu mušku ulogu, koju je osvojio za film Povratnik, ove se godine očekivala barem jedna „pobuna“ i kada je u pitanju Joaquin Phoenix, s obzirom da je riječ o jednom od nepravedno najzapostavljenijih glumaca današnjice, koji je od tri dosadašnje nominacije, kipiće zaslužio u barem njih dvije. Ipak, ove godine mu Oscar sigurno neće iskliznuti iz ruku, prije svega, zbog zaista, najbolje glumačke interpretacije godine, koju je ostvario igrajući stripovskog negativca Jokera, te dosljedno ga pretvarajući u jadnog, psihološki oboljelog, tragičnog junaka 21. stoljeća, ali i zbog nešto slabije konkurencije koju čine Antonio Banderas (Pain and Glory), Leonardo DiCaprio (Bilo jednom u… Hollywoodu), Adam Driver (Marriage Story) i Jonathan Pryce (Two Popes).

Kada je u pitanju Oscar za Najbolju glavnu žensku ulogu, konkurencija je nešto ujednačenija i utrka neizvjesnija, a tek djelomično se izdavaja Renee Zellweger koja tumači Judy Garland u biografskom filmu Judy. Osim fizičke transformacije koja je zahtijevala svakodnevni proces pripreme i podrazumijevala korištenje protetike, sočiva, perike, Zellweger je u ovaj lik unijela ono najbolje od svojih dosadašnjih, mahom banalnih uloga kao što je npr. Bridget Jones, i Judy Garland, poznatu po ulozi Dorothy iz Čarobnjaka iz Oza, stvorila ispočetka, sa spontanošću, šarmantnošću, tugom i ludilom, koje stvarna Judy možda i nije imala u tom obliku, a koji je svakako najbolje definišu kao historijsku osobu sa tragičnom sudbinom.

Ostale nominovane u ovoj kategoriji su Cynthia Erivo (Harriet), Scarlett Johansson (Marriage Story), Saoirse Ronan (Little Women), Charlize Theron (Bombshell), ali teško da koja od njih može ugroziti Zellweger kao Judy, iako je ovo godina karijere za Johansson koja je pored ove kategorije nominovana i u onoj za Najbolju sporednu žensku ulogu, koju je ostvarila u ratnoj dječjoj komediji Jojo Rabbit Taike Waititija. U ovoj kategoriji se, pak, najviše šanse daje  Lauri Dern (Marriage Story), dok se cijeli filmski svijet moli da svog prvog Oscara dobije i Brad Pitt, dubler Leonarda DiCaprija u naslovu Bilo jednom... u Hollywoodu, pa makar morao pobijediti Joa Pescija (The Irishman), Ala Pacina (The Irishman), Toma Hanksa (A Beautiful Day in the Neighborhood), i Anthonyja Hopkinsa (Two Popes).

Dvije nominacije za Sjevernu Makedoniju

Očaravajući makedonski dokumentarac i jedan od filmskih hitova godine, Medena zemlja Tamare Kotevske i Ljube Stefanova, nominovan je u dvije kategorije za nagradu Oscar– za najbolji strani i najbolji dokumentarni film, što je s obzirom na veličinu zemlje iz koje dolazi, te borbu za sušti opstanak kinematografije, koju već više od dvije decenije vodi cijeli region, historijsko, kulturološko i socijološko čudo. Riječ o filmu koji je već osvojio tridesetak nagrada na najznačajnijim svjetskim festivalima, uključujući čak tri nagrade Sundance Film Festivala, a čija radnja prati odlučujući životni trenutak medarice Hatidže, posljednje mještanke zabačenog makedonskog planinskog sela. Kada je u pitanju kategorija za Najbolji dokumentarni film, onda se Medenoj zemlji daju sasvim realne šanse da bi mogla poremetiti planove Netflixa koji predvodi i u ovu kategoriju i to sa naslovima American Factory i The Edge of Democracy, dok je jedan od favorita i intimno epsko putovanje Za Samu koje kroz izraz ljubavi mlade majke prema kćerki, govori o životu Waad al-Kateab tokom pet godina ustanka u Halepu, Siriji, kada se ona zaljubljuje, udaje i rađa Samu, dok se oko nje vodi kataklizmički sukob.

S druge strane, u kategoriji za Najbolji strani film, Medena zemlja, zaista nema nikakvih šansi, kao ni tri ostala filma, s obzirom da će zlatni kipić gotovo sigurno prvi put otići u Južnu Koreju koju ove godine predstavlja spomenuto remek-djelo Parazit. Na koncu, današnji Oscar još smisla ima jedino kada su u pitanju male ili manje poznate kinematografije, jer ih nominacija ili osvajanje, doslovno stvara i u jednom trenutku uzdiže do granice postojanosti, koju teško da bi ikada mogli dostići bez zlatnog kipića. To se 2002. godine desilo sa Ničijom zemljom i BiH, to će se sada desiti sa Makedonijom. Ipak, tu nastaje novi problem, jer, u 2020. godini, uspjeh na kino-blagajnama i osvajanje filmskih nagrada, ne vrijedi ništa ako se poslije toga ne potpiše ugovor sa Netflixom ili nekom drugom TV kućom, što će se sada desiti Joon-ho Bongu, čiji film HBO želi pretvoriti u mini serijal od pet epizoda.

Među ostalim kategorijama, kao što je ona za Najbolji originalni scenarij, najneizvjesnija trka će biti između naslovu 1917 i Bilo jednom... u Hollywoodu, dok će onu za adaptirani scenarij voditi Irac (Steven Zaillian) i Joker (Todd Phillips i Scott Silver). Spomenuta četiri filma će u foto-finiš ući i kada je u pitanju kategorija za Najboljeg režisera. Međutim, šta to vrijedi tim filmovima, kada se samo čeka da „holivudska blještava“ parada haljina sa dubokim izrezom prođe i da se određeni filmovi pojave u Netflixovoj videoteci. Možda, ali samo možda će neki za osvojenim Oscarom, pogledati više ljudi u svojim virtuelnim videotekama, jer je svakako sve manje onih koji se premijerno prikazuju u kinima, a sve više onih koje Netflix uzima pod svoje.

Objavljeno u magazinu Stav