Piše: Lejla Panjeta

Nakon velikog uspjeha antologijske epike Ples sa vukovima, koji je osvojio sedam Oscara, uključujući i nagradu za najbolji film i najboljeg reditelja, a kojeg je producirao, režirao i u kojem je glavnu ulogu tumačio, Kevin Costner, 1997. godine upustio se u još jedan epski film, kojeg je kritika u Americi izuzetno loše primila. Riječ je o filmu The Postman, koji je osvojio čak pet Razzie nagrada za najgora filmska ostvarenja. U godini 2013. sve je uništeno. Zemlja kakvu poznajemo ne postoji. Ruševine, zagađenje, bande koje maltretiraju preživjele grupe ljudi, pustara i pustinja... Jedan čovjek hoda po horizontu. Nosi nadu u spasanje čovječanstva i obnovu zakona poznatih čovjeku. On je poštar.

Poštar; režija: Kevin Costner; uloge: Kevin Costner, Will Patton, Olivia Williams; 1997.

IMDb rejting: 5.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 9%

Poštar je epska distopija u jednoj «kaši» žanrova drame, akcije, avanturističkog i naučno-fantastičnog filma, trajanja preko tri sata. Moguće je da film zbog neprimjerene upotrebe šekspirijanskih zapleta i simbolizma, u ne tako lošoj adaptaciji izuzetno loše novele, nije odgovarao amaričkoj publici u to vrijeme, ali je zasigurno u rangu sa novokrreiranim žanrom distopije za mlade i najnovijim ostvarenjima poput Hunger Games i Maze Runner. Sa bitnom razlikom: ovaj limunadni propagandni film potpaljuje američki patriotizam. Filmska fabula, «razvučena» na način koji pokazuje greške u adaptaciji novele na filmsko platno, spašena je izuzetno atraktivnim kadrovima  i sjajnom muzikom.

U blisko-dalekoj budućnosti (nikada nećemo saznati kako su likovi koji su živjeli u  sadašnjem vremenu kroz budućnost prošli kroz proces kolektivne amnezije), svijet se raspao. Zakoni i komunikacija kakvu poznajemo sada ne postoje. Svijet je pokosila nuklearna katastrofa ili rat nezapamćenih razmjera, poguban za sva živa stvorenja. Ostale su male grupe ljudi koje žive u strahu koji sije Holinistička grupa, pod vođstvom arijevca generala Betlehema. Maltretiranja, krađe, hitlerovski društveni sistem jesu osnove ove novonastale kulture. Televizija, kompjuter, struja, vodovod, betonska zgrada ili moderna arhitektura su stvari koje ničemu ne služe. Civilizacija kakvu poznajemo ne postoji. U takav svijet ulazi spasitelj u poštarskoj uniformi.  Zatraživši sklonište od kiše u napuštenom i uništenom džipu, Kevin Costner oblači uniformu sa kostura poštara, u  čijem se džipu sakrio. Jakna i kapa nesretnog poštara prelaze u Kostnerovo vlaništvo. Poštarska torba koju nosi simbol je nade u ponovnu obnovu američkog društva (čitaj: svjeta) i američkih zakona, pravde, države, ustava.... Ljudi koje sreće na svom «križnom putu» ubijeđeni su da je on poštar, tj. vrsta mesije koji će im pružiti nadu u bolje sutra. Sam Kostner počinje vjerovati u to da je on Poštar-spasitelj i preuzima ulogu donosioca vijesti ljudima u raznim krajevima američkog kontinenta. Poštar koji nosi torbu, uniformu i kapu sa znakom američke pošte je jedina nada u obnovu svijeta. Koliko je američka pošta zaradila od marketinga koji je uložila u produkciju filma?

Poštar koji nosi pismo postaje simbolom nade, inspiriše ljude da se povežu i obnove civilizaciju, te da se suprotstave hitlerovsko-genocidnim metodama koje provodi Holistička armija. Maskirani poštar prihvata ulogu Spasitelja i vodi svoje sljedbenike na armagedon u kome pobjeđuje američki duh, amreički patriotizam i američki osjećaj za pravdu. Na ovom armagedonu pobijena je američka zastava, simbol početka prevedne budućnosti i začetka civilizacije.

Jedini simbolički element koji nije isprofanisan u filmu ili je originalno-organski u dramaturško-simboličkom smislu jeste ljudska poreba za razmjenom poruke, tj. komunikacija kao baza čovjeka u formi društvenog bića. Simbol pošte i pisama koji Poštar donosi u malo preostalih mjesta na kojima još vladaju ljudski zakoni, jeste podsjetnik života i društvenosti. Zapravo, pošta koja se pojavljuje u ovom izolovanom svijetu jeste iskra nade u bolje sutra, te je zapravo najbolji način da se okarakteriše čovjek i svijet koji je stvorio kao društveno biće, tj civilizacija kakvu poznajemo. Kultura čovjeka ogleda se prvenstveno u komunikaciji. Komunikacija, vijesti, razmjena poruka jeste osnovna ljudska potreba. Poštar u ulozi spasioca svijeta razbuktava ljudsku snagu koja će stvoriti novu civilizaciju. Povezuje udaljena mjesta, noseći svoju torbu na konju, kojim prevaljuje velike udaljenosti da bi dobio najveću nagradu – osmjeh na licima ljudi, kada donese dobru vijest ili zahvali kroz suze, kad donosi nesreću. U ovoj propagandnoj distopiji Poštar postaje vođa nove civilizacije, borac za pravdu i Spasilac civilizacije.

Lejla Panjeta je vanredni profesor iz oblasti filmskih studija, vizuelnih komunikacija i ideologije na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je multimedijalnu režiju i žurnalistiku, magistrirala komunikologiju i doktorirala filmsku propagandu iz oblasti komunikacijskih nauka.