Piše: Sead Vegara

Kada je prije sedam godina (2012) George Lucas, idejni tvorac svemirske opere Ratovi zvijezda, prodao prava na franšizu (za četiri milijarde dolara), zajedno sa Lucasfilmom, filmskom i animacijskom studiju Disney, time i kompletan arsenal likova i karaktera, svima je bilo jasno da se sprema povratak u udaljenu galaksiju.

U Disneyju nisu dugo čekali, štaviše nisu mogli odoliti, nego su odmah najavili treću i završnu trilogiju (kao i popratne filmove iz Star Wars univerzuma: Rogue One i Solo). Tako nas je dočekao 2015. Star Wars Episode VII: The Force Awakens, u 2017. The Last Jedi i konačno 2019. – završni dio sage The Rise of Skywalker. Nova trilogija predstavlja probranu kombinaciju najboljih dijelova iz četvrte, pete i šeste epizode, sa prstohvatom originalnosti dovoljnim da tek toliko začini već viđeno da bi se moglo okarakterisati kao „nešto“ novo. Svakako, novo za nove generacije klinaca, dok onima koji su odrastali uz originalnu trilogiju to znači povratak starim likovima, onima kojima su prequeli (prednastavci) bliži, uz koje su oni odrastali, na izvjestan način svojevrsni pokušaj da se „zavole“ originali. Jer, kako ih je i „tata Lucas“ prvobitno zamislio, Ratovi zvijezda su filmovi za djecu.

Vizionarsko filmsko čudo

Priča počinje sa mladim Lucasom svježe diplomiranim rediteljem sa Filmske akademije, nekada krajem šezdesetih, gdje kao svoj prvi film snima dugometražni verziju kratkog diplomskog urtaka THX 1138, koji baš i nije obradovao čelnike filmskih studija. Ali, pod patronatom reditelja Francisa Forda Coppole, Lucas će snimiti film Američki grafiti kojim će uvjeriti filmske glavešine da je u stanju snimiti film koji će imati veliki box office rezultat (Američki grafiti su zaradili preko 100 miliona dolara u svijetu, što je za godinu 1973. bilo i više nego obećavajuće). Potom Lucas priprema svoje vizionarsko filmsko čudo – trilogiju Ratova zvijezda koji će sloviti kao tačka prekretnica zahvaljujući kojoj (naučna) fantastika započinje flert sa blockbuster mentalitetom.

Ostavština Lucasfilma, originalna trilogija 1977-1980-1983. (Nova nada, Imperij uzvraća udarac i Povratak jedija), te prequel trilogija 1999-2002-2005. (Fantomska prijetnja, Napad klonova i Osveta sitha), sa kojom je Lucas ispričao priču koja se odvijala prije one iz prva tri filma, bila je i više nego dovoljno izmaštan svijet u kojem se vodila konstantna borba između Dobra i Zla, Svjetla i Tame, jedija i sitha. Jediji su bili vitezovi zaštitnici Galaktičke Republike koji su svoju snagu crpili iz svijetle strane Sile, dok su sithi njihova sušta suprotnost; koriste se tamnom stranom Sile i uvjek su dvojica: gospodar i učenik. To su detalji sa kojima je Lucas dopunio priču snimivši prequel trilogiju koju je još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća imao u glavi, ali zbog nepostojanja filmske tehnike nije mogao da realizuje. (Barem je tako tvrdio.)

Priča iz tri dijela

Ono što je uspio da snimi, i to nakon godina dokazivanja i pretprodukcije bio je film Star Wars (Ratovi zvijezda), koji će “eksplodirati“ na američkom i svjetskom box officeu, te mu tako ostvariti svevremenu želju da radi onako kako on želi, a to je bez uplitanja glavešina filmskih studija. Nakon totalnog uspjeha filma Lucas je automatski dobio potisak za nastavak (u biti je i planirana kao priča iz tri dijela), a film Star Wars je preimenovan u Star Wars Episode IV: A New Hope. Time je nagovijestio ono što će ispuniti krajem devedesetih i početkom novog milenija – prequel trilogiju. Lucas je uspio ispričati priču u kojoj je crpio iz mitologije, svevelike borbe Dobra i Zla, junaka i zlikovaca. U originalnoj trilogiji opisani su pokušaji i nasposljetku uspjeh Pobunjenika da savladaju Imperij, te povratak jedija. Luke Skywalker (Mark Hamill) je bio junak sa kojim smo se svi mogli poistovjetiti, mladić odrastao sa velikim željama i nadama za budućnost, dok je Han Solo (Harrison Ford) bio junak poput kojeg smo svi željeli biti, samodopadan i pun sebe, sa ciničnim pogledom na svijet i spremnim da osvoji ljepoticu dana (princeza Leia – Carrie Fisher). Glavni negativac, zloglasni Darth Vader (u glumačkoj izvedbi Davida Prowesa i vokalnoj Jamesa Earla Jonesa) ušao je u Panteon najvećih filmskih negativaca.

Izritirana publika i kritika

Na 20-godišnjicu originalnog filma Lucas će “napraviti“ special edition trilogije, sva tri filma restaurirana i sa dodanim specijalnim efektima, onima koje nije mogao da “izvede“ u vrijeme snimanja filmova, time najavivši i novu trilogiju u kojoj će biti objašnjena preobrazba Anakina Skywalkera (Hayden Christensen) u Dartha Vadera, pad jedija i Galaktičke Republike, te postanak Imperija. Publiku i kritiku Lucas je sa prequelima izritirao potpuno besmislenim nizanjem specijalnih efekata, čije pretjerano korištenje u većini slučajeva ne služi svrsi i smislu priče. Lucas je u ova tri filma bio u dvostrukoj ulozi, scenariste i reditelja (također je te dvije funkcije obnašao i na prvom filmu Nova nada), što mu je po svoj prilici bilo previše posla. Jer, iako je želio da kontroliše sve aspkete pripreme i izvedbe film(ova) prema onom što se dalo vidjeti iz filma u film bilo je za ne povjerovati: loš rad sa glumcima, CGI sam sebi svrha, te neinventivna režija.

Kako god i koliko god prequel trilogija izgledala kao (propuštena) prilika da saga Ratova zvijezda dobije prikladnu podlogu prema kojoj će se ravnati (bi trebali, fanovi originala?) i na kojoj će odrasti nove generacije klinaca toliko završna trilogija pod patronatom Disneyja izgleda repetitivnom i „ziheraškom“. J.J. Abrams (serija Lost) iza rediteljskog kormila filmova Sila se budi i Uspon Skywalkera, VII i IX dijela, pokazao je da želi igrati na sigurno, a to je u njegovom slučaju recikliranje parnjaka iz originalne trilogije. Bukvalno, Sila se budi je svojevrsni „reboot“ Nove nade, a Uspon Skywalkera kao „dupljak“ Povratka jedija i djelimično Osvete sitha. Samo sa sada novim likovima, a u apsolutno neoriginalnoj priči. Ili pak, kako je rečeno, svojevrsnom deja vuu sa prstohvatom originalnosti.

Injekcija vitalnosti

Negativac Kylo Ren (Adam Driver) se činio nekako slabašnim, mada do neke mjere zastrašujućim, a lik Huxa (Domhnail Gleeson) generala Prvog reda – nastalog iz pepela galaktičkog Imperija, poput jefitine karikature. Troje također novih i glavnih likova, snalažljiva Rey (Daisy Ridley), odvažni Finn (John Boyega) i hrabri Poe (Oscar Isaac) su solidna zamjena za Leiu, Lukea i Hana, samo što Han (Ford), Leia (Fisher) i Luke (Hamill) repriziraju svoje uloge i to i više nego dobro. Tu su ponovo i droidi C-3PO (Anthony Daniels) i R2-D2. Ono što se činilo kao potrebna injekcija „vitalnosti“ u novu trilogiju bio je upravo nastavak The Last Jedi u kojem je reditelj Rian Johnson (originalni naučnofantastični film Looper, 2012), na veliko negodovanje fanova, ali pohvale kritike, unio nešto novo, novije unutar matrice, ne reciklirajući kao Abrams. Johnsonova borba da osvježi Star Wars univerzum trebala je samo da bude početak. Devetu epizodu je trebao raditi Colin Trevorov (Jurassic World, 2015), ali zbog kreativnih razmirica Trevorov je otišao sa projekta, što se Disneyju učinila kao odlična prilika da ponovno angažuje „provjerenog“ Abramsa, koji će (bukvalno) zanemariti Johnsonov film, te ispostaviti razočaravajuće finale sage o Skywalkeru.

Na kraju, ono što ostaje da se pamti jeste činjenica da je fenomen prvog filma Star Wars već milion puta razriješen, ali opet nije na odmet spomenuti da još uvijek uspijeva izvući dječaka iz svakog muškarca i muškarca iz svakog dječaka, dok curama uvijek preostaje odvažna princeza Leia.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans