Sto godina samoće: Vizija bez oka
Piše: Lara Marković U pukotini između povijesti i mita, između onoga što zovemo stvarnim i onoga što smo odlučili da je izmišljeno, narativ ne počinje pogledom, već osjećajem. Iz te zamućene točke, iz nelagodne bliskosti s onim što djeluje nepoznato, nastaje Sto godina samoće.
