Filmofil@Cineplexx: “Moana 2”
Kino-repertoar sarajevskog Cineplexxa i ostalih kina predvode tri nova naslova: Moana 2, Heretic i Fabulous Four.
Tribute to
Dražen: Priča o odricanju i trudu potrebnom za ostvarenje sna
Razgovarao: Sead Vegara Film Dražen, snimljen u čast 60. obljetnice rođenja Dražena Petrovića, donosi fascinantnu priču o košarkaškom Mozartu. Autorski dvojac iza projekta, Ivor Šiber i Ljubo Zdjelarević, kroz prizmu ključnih trenutaka Draženovog života, gledatelje uvlače u njegov svijet nevjerojatne strasti, odlučnosti i posvećenosti sportu koji ga je učinio besmrtnim.
Srđan Vuletić o ‘Gymu’: Film jako potreban našem društvu
Razgovarao: Sead Vegara Srđan Vuletić je bh. reditelj koji se na filmsku scenu vraća nakon ostvarenja Teško je biti fin iz 2007, nakon 17 godina. Pauza jeste duga, ali Vuletić je vrijedno radio na raznim projektima, kako za male ekrane, tako i za velika platna i u pozorištu. Vuletić govori o svom najnovijem filmu Gym, nastanku, tematici, te glumačkoj postavi.
62. Viennale: Praznik sedme umjetnosti u gradu valcera
Piše: Duško Dimitrovski Ovaj praznik filma u gradu valcera posjetilo je rekordnih 75.800 ljubitelja sedme umjetnosti, koji su mogli vidjeti zaista širok spektar vrijednih ostvarenja sineasta iz cijelog svijeta – igranih, dokumentarnih i animiranih, odnosno dugometražnih, srednjemetražnih i kratkometražnih filmova.
In Memoriam: Vesko Kadić (1945 – 2024.)
Piše: Nisad Selimović Jedan takav život, pun znanja i ljubavi prema onome što je voljeno - u ovom slučaju sedmoj umjetnosti, prestao je da postoji proteklog ponedjeljka. U osamdesetoj godini preminuo je naš voljeni prijatelj i kolega Vesko Kadić, vrsni poznavalac filma, njegove teorije, estetike i same pojave ove intrigantne umjetničke grane.
Duhovni nastavak kultnog YU klasika “Nacionalna klasa“
Piše: Sead Vegara Ono što se u američkom filmu i Hollywoodu zove duhovni nastavak, ta ista formulacija bi se mogla pripisati i Prvoj klasi u odnosu na Nacionalnu klasu. Postavka priče u izvornom filmu je išla ka pravoj pravcatoj prvoklasnoj komediji u kojoj lik Flojda (Nikolić), baš i nema afinitete prema društvenim vrijednostima, skromnog je porijekla (otac mu je mesar, a majka domaćica), i rado bi prešao iz nacionalne klase u kojoj se utrkuje sa raštimanim fićom, a pri čemu stalno vrluda i izmišlja isprike kako ne bi služio vojsku.
(Da li je moguće) snimiti nastavak bolji od originalnog filma
Piše: Sead Vegara Scenaristički duo Phillips i Silver su sa nastavkom pod moranje učinili nešto što se njima činilo kao originalno. Ionako neklasičan stripovski film za koji nisu krili odakle su crpili inspiraciju, u njegovom nastavku odlučili su odjenuti u ruho mjuzikla. Da li je to autentično? Da! Ali, da li rezonuje sa publikom i da li doprinosi na razvoju (zaokružene) priče, to je već drugo pitanje. Ono što je sigurno jeste da je apsolutno drugačiji od svih do sada stripovskih filmova snimljenih i to iz mnoštva razloga, onih žanrovskih, prije svega, zatim tematskih, stilskih i na koncu, idejnih.
Neslavan povratak “kuma“ sedme umjetnosti
Piše: Sead Vegara Da biste shvatili koji i kakav bućkuriš je skuhao Coppola sa svojim Megalopolisom dovoljno je da pogledate samo jednu scenu iz njegovog Oscarom nagrađenog Kuma. Toliki talent, tolika posvećenost svakom mogućem detalju jasno se očituje u (svakom) kadru oskarovca, dok Megalopolis također posjeduje glumački talent, doduše potpuno pogrešno potrošen, protraćen, režijski neshvatljiv, produkcijski raskošan, ali na loš i nelijep način, nevjerovatne, neviđene nebuloze, te skrnavljenja filmskog zanata.
45. festival filmske kamere “Braća Manaki“: U znaku jubileja
Piše: Duško Dimitrovski Već gotovo pola vijeka, makedonski grad Bitolj u prvim jesenjim danima postaje mjesto u kome se odaje počast snimateljima za njihov veliki stvaralački doprinos filmskoj umjetnosti. Naime, ovaj jedan od samo tri svjetska festivala te vrste, Festival filmske kamere u Bitolju, posvećen je prvim snimateljima, pionirima filma na Balkanu, žiteljima Bitolja, braći Miltonu i Janakiju Manaki, čije ime i nosi.
Sonja Savić: Sjećanje na glumicu koja je otišla bez pozdrava
Piše: Selma Delić Sonja Savić - glumica sa najljepšim, ali i najtužnijim očima, čiji pogled je mogao da vas hipnotiše tako lako da vam se činilo da može da pročita vaše misli. To je bio pogled Sonje Savić, i taj pogled kao da je govorio da zaista ima još samo par godina.
