Play it again Sam

Pogled u prošlost: “Jersey Girl“

Piše: Sead Vegara Postoje filmovi kojima se vraćate iz godine u godinu obnavljajući gradivo i uz koje svaki put otkrijete neki novi sitni detalj. Detalj koji će vam otkriti i ukazati na novi dio filmske priče koju toliko volite. Ne moraju to biti filmovi koji obično pune liste najboljih ikad ostvarenja, koje potpisuju kritičari i reditelji, glumci i glumice. Ne moraju, ali obično jesu i obično su to stalno isti naslovi koji se vrte ukrug. Opet, na toj listi, ili čak i sasvim odvojeni sa liste naći će se naslovi koje vežete za formativne godine i vrijeme koje ste posvetili određenoj osobi. 

Shutter Island: Film koji zahtijeva potpunu pažnju pri gledanju

Piše: Sead Vegara Shutter Island je film koji zahtijeva potpunu pažnju pri gledanju. Nikad sa sigurnošću niste svjesni šta gledate, jer su scene sna i flashbackovi ukomponirani u film na takav način da vam je poprilično teško razabrati šta je šta, san ili java, sve zahvaljujući Scorseseovom filmskom geniju i njegovoj stalnoj montažerki Thelmi Schoonmaker.

Pogled u prošlost: “Me Before You“

Piše: Sead Vegara Spisateljica Jojo Moyes je napravila vraški dobar posao pristavši prirediti roman za film i uspjela je ono što polazi za rukom tek rijetkima. A to je premostiti vječitu provaliju između kreativnog pisanja i komercijalne ekranizacije. Upravo je ta provalija vješto premoštena sa izbacivanjem detalja koje trpi roman, a koji bi u filmu bili dodatni teret i distrakcija sa glavne linije priče.

Begin Again: Istinska filmska ljepota

Piše: Sead Vegara Da biste osjetili začaranost pokretnim slikama koje Carney stvara trebate imati, prije svega oko za lijepo, pa onda i uho podešeno na pravu frekvenciju, jer ono čime nas reditelj obasipa u velikim količinama jesu upravo prelijepi vizuali i očaravajuća, dražesna muzička podloga. Istinska filmska ljepota. 

La La Land: Film koji vraća smiješak na lice

Piše: Sead Vegara Gledanje filma La La Land predstavlja iskustvo poput slušanja sjajnog singla; znate da je čudesno od trenutka kad počne, a kad završi opet se vraćate na početak jer se zbog toga osjećate mlado i odraslo odjednom, i na licu vam se automatski pojavljuje smiješak.

Pogled u prošlost: “Inside Llewyn Davis“

Piše: Sead Vegara Ono što će vas vraćati ostvarenju Coenovih Inside Llewyn Davis, kao i većini njihovih filmova koji imaju posebno mjesto u srcima filmofila, prije svega je način na koji su uspjeli autentično prikazati njujoršku muzičku folk scenu, a kao efektno i teatralno napraviti završnicu filma sa prvim nastupom tada mladoga i nepoznatog Boba Dylana.

Paper Moon: Priručnik za varalice

Piše: Saša Džino Paper Moon, odnosno Mesec od hartije, kako stoji u jugoslavenskom prevodu knjige, filmska je adpatacija romana “Addie Pray“ pisca Joea Davida Browna. Film je izašao 1973. i režirao ga je Peter Bogdanovich i temu smještenu u vremenu velike depresije oživio je u crno-bijelom stilu, nalikujući starim holivudskim filmovima ne samo po nedostatku boje, već i po samom senzibilitetu režije i duhu staromodnosti.

Filmska čudovišta: Del Toro, Burton i naslijeđe Frankensteina

Piše: Lejla Panjeta Film je oduvijek volio čudovišta. Ali rijetko ko ih je pretvorio u moralnu poeziju s tolikom nježnošću i dostojanstvom kao Guillermo del Toro i Tim Burton. Obojica su alhemičari groteske, umjetnici koji iz tame stvaraju ljepotu i obojica duguju svoj imaginarij Mary Shelley i njenom Frankensteinu iz 1818. godine, romantičarskom uzoru svakog modernog mita o stvorenju i odbačenosti, o čovjeku koji želi biti Bog, ali se na kraju suoči sa sopstvenim odrazom.

Dolores Jane Umbridge: Tiranin u ružičastom

Piše: Lejla Panjeta Dolores Jane Umbridge, koju izvrsno glumi Imelda Staunton, u svojim mučno slatkim ružičastim džemperima i sa užasavajućim osmijehom, jedan je od najomraženijih likova u serijalu o Harryju Potteru. Ispod njenog iskrivljenog arhetipa mentora krije se nešto mnogo više uznemirujuće i nažalost poznato.