Piše: Sead Vegara Vjerovatno najemotivniiji dio Pixarovih CGI animiranih pokretnih slika jeste upravo minijatura iz ostvarenja Up (Nebesa, 2009) upriličena na samom početku filma. A zasigurno najtopliji, najemotivniji i najljepši njihov uradak, u kompletu, jeste film Coco (Coco i velika tajna, 2017).
Piše: Selma Delić Candy je film koji će vas uspjeti, svojom radnjom i snažnim umjetničkim izražajem, uvući u kožu glavnih likova, te sa stopostotnom sigurnošću vas staviti u cipele ovo dvoje mladih ovisnika o teškim drogama, konkretno u ovom slučaju se radi o heroinu, nakon čega nećete ostati ravnodušni prema jednom od najvećih globalnih problema današnjice. A to je bolest ovisnosti o drogama.
Piše: Marko Njegić Tada Maverick postaje i rom-com u western ruhu, a kad im se u avanturi pridruži Cooper, eto i akcijske “buddy” komedije s kontrastiranim partnerima, pri čemu potonji kao da igra kombinaciju Seana Conneryja iz Indiane Jonesa III i Dannyja Glovera. Da stvar bude luđa, Glover se pojavljuje u cameo ulozi pljačkaša banke u urnebesnoj sceni kad zasvira glazba iz Smrtonosnog oružja i on i Gibson se pogledaju kao da se poznaju odnekud u stilu Je li to on? Ma (ni)je, nakon čega uslijedi i trade mark izjava Postajem prestar za ovo sranje.
Piše: Marko Njegić Interesantno je da je Tarantino bio poznat po tome što je radio u videoteci, no Smith je taj koji je na koncu snimio film u/o videoteci ispunjen filmskim i popkulturnim referencijama. Clerks je ljubavno pismo eri videoteka i njihovim radnicima.
Piše: Sead Vegara Galerija likova, tj. čudovišta i kreatura koji se mogu vidjeti u filmu je zapanjujuća, a kako karakterno su dobro ispisani, svjedoče situacije kojima su isti dovedeni do iznenađujuće kvalitetno razrađenog zapleta.
_Days_of_Summer1720617617.jpg)
Piše: Sead Vegara Situacija sa Webbovim filmom (500) Days of Summer takva je da linearna radnja filma izgleda isječena na komadiće spojene zajedno bez ikakvog, na prvi pogled, logičnog redosljeda, što opet daje veći doprinos samoj radnji i pravi kontrast između likova, te njihovih emocionalnih stanja.
Piše: Selma Delić Pjer Žalica uspio je u sat i četrdeset i pet minuta da prikaže različite ljudske sudbine koje su pogodile mještane jednog malog, do jučer beznačajnog grada u BiH. Štaviše, uspio je i da prikaže realnost koju živimo od završetka rata pa nadalje.
Piše: Selma Delić Ovo je film o čovjeku koji je imao ideju, koji je vjerovao u istinu, pravdu, slobodu informacija, i jednakost svih ljudi na planeti Zemlji. Čovjek čija misterija i dan-danas odjekuje “bunarima tišine”. Da li ćemo više ikada imati priliku da ponovo vidimo jednog ovakvog heroja koji scenom vlada kao da je i sam akademski glumac, ili ćemo ostati uskraćeni za tu istu šansu?
Piše: Marko Njegić Zato je Pulp Fiction i izazvao senzaciju nakon premijere u Cannesu 21. svibnja 1994, osvojio Zlatnu palmu, zaradio više od 200 milijuna dolara u svjetskim kinima i dobio sedam nominacija za Oscara (pozlatio mu se samo scenarij u godini dominacije Forresta Gumpa). Uspjeh je bio nevjerojatan za Tarantina, dotad poznatog samo po režiji Pasa iz rezervoara i scenariju Prave romanse.
Piše: Marko Njegić Olakotna okolnost jest i da Manhattan nije priča o vezi Isaaca i Tracy (ona je sporedan lik), već britka "allenovska" opservacija kompleksnih muško-ženskih veza, svojevrsni fotonegativ Annie Hall, ali i film o Woodyjevu odnosu s "njegovim gradom" New Yorkom.
