Play it again Sam

Inglourious Basterds: Remek-djelo Quentina Tarantina

Piše: Sead Vegara Ingenioznost šestog filma, Inglourious Basterds (Nemilosrdni gadovi, 2009), u režiji i prema scenariju jednog jedinog jedinstvenog Quentina Tarantina ogleda se u gotovo svakom mogućem aspektu. Kako je sam Tarantino jednom prilikom izjavio da je Leoneov The Good, The Bad and the Ugly (Dobar, loš, zao, 1966) film iz kojeg se (po)najviše može naučiti o samoj režiji, tako se nešto može reći i za njegov šesti rediteljsko/scenaristički uradak.

Pogled u prošlost: “A Few Good Men“

Piše: Sead Vegara Scena u kojoj se upoznaju sa Jessepom, kao i ona ručka, te naposljetku samo finale i kultna rečenica: “You can't handle the truth!“, same za sebe odaju utisak Nicholsonove veličine i grandioznosti njegove glumačke igre. Pripreme za suđenje koje sprovode Kaffee, Galloway i Weinberg, djeluju i izgledaju kao da su urađene u stilu “montaže treninga“ iz Rockyja (1976).

Juno: Mladalačka ljubav i trudnoća

Piše: Sead Vegara Riječ je o gotovo savršenom malom filmu, perfektno napisanog scenarija, mudrih dijaloga i replika koje su pred kamerama iznijeli toliko uvjerljivi, što mladi, što odrasli glumci, a sve to rediteljski orkestrirao mladi Reitman. Cody je u svoj scenarij stručno utkala sve moguće sitnice koje se mogu dogoditi neopreznim tinejdžerima, pri tome misleći na prvo seksualno iskustvo, posljedice i kako se nositi sa njima. 

Pogled u prošlost: “Jersey Girl“

Piše: Sead Vegara Postoje filmovi kojima se vraćate iz godine u godinu obnavljajući gradivo i uz koje svaki put otkrijete neki novi sitni detalj. Detalj koji će vam otkriti i ukazati na novi dio filmske priče koju toliko volite. Ne moraju to biti filmovi koji obično pune liste najboljih ikad ostvarenja, koje potpisuju kritičari i reditelji, glumci i glumice. Ne moraju, ali obično jesu i obično su to stalno isti naslovi koji se vrte ukrug. Opet, na toj listi, ili čak i sasvim odvojeni sa liste naći će se naslovi koje vežete za formativne godine i vrijeme koje ste posvetili određenoj osobi. 

Shutter Island: Film koji zahtijeva potpunu pažnju pri gledanju

Piše: Sead Vegara Shutter Island je film koji zahtijeva potpunu pažnju pri gledanju. Nikad sa sigurnošću niste svjesni šta gledate, jer su scene sna i flashbackovi ukomponirani u film na takav način da vam je poprilično teško razabrati šta je šta, san ili java, sve zahvaljujući Scorseseovom filmskom geniju i njegovoj stalnoj montažerki Thelmi Schoonmaker.

Pogled u prošlost: “Me Before You“

Piše: Sead Vegara Spisateljica Jojo Moyes je napravila vraški dobar posao pristavši prirediti roman za film i uspjela je ono što polazi za rukom tek rijetkima. A to je premostiti vječitu provaliju između kreativnog pisanja i komercijalne ekranizacije. Upravo je ta provalija vješto premoštena sa izbacivanjem detalja koje trpi roman, a koji bi u filmu bili dodatni teret i distrakcija sa glavne linije priče.

Begin Again: Istinska filmska ljepota

Piše: Sead Vegara Da biste osjetili začaranost pokretnim slikama koje Carney stvara trebate imati, prije svega oko za lijepo, pa onda i uho podešeno na pravu frekvenciju, jer ono čime nas reditelj obasipa u velikim količinama jesu upravo prelijepi vizuali i očaravajuća, dražesna muzička podloga. Istinska filmska ljepota. 

La La Land: Film koji vraća smiješak na lice

Piše: Sead Vegara Gledanje filma La La Land predstavlja iskustvo poput slušanja sjajnog singla; znate da je čudesno od trenutka kad počne, a kad završi opet se vraćate na početak jer se zbog toga osjećate mlado i odraslo odjednom, i na licu vam se automatski pojavljuje smiješak.

Pogled u prošlost: “Inside Llewyn Davis“

Piše: Sead Vegara Ono što će vas vraćati ostvarenju Coenovih Inside Llewyn Davis, kao i većini njihovih filmova koji imaju posebno mjesto u srcima filmofila, prije svega je način na koji su uspjeli autentično prikazati njujoršku muzičku folk scenu, a kao efektno i teatralno napraviti završnicu filma sa prvim nastupom tada mladoga i nepoznatog Boba Dylana.

Paper Moon: Priručnik za varalice

Piše: Saša Džino Paper Moon, odnosno Mesec od hartije, kako stoji u jugoslavenskom prevodu knjige, filmska je adpatacija romana “Addie Pray“ pisca Joea Davida Browna. Film je izašao 1973. i režirao ga je Peter Bogdanovich i temu smještenu u vremenu velike depresije oživio je u crno-bijelom stilu, nalikujući starim holivudskim filmovima ne samo po nedostatku boje, već i po samom senzibilitetu režije i duhu staromodnosti.