Piše: Vesko Kadić S opisom sarajevske i neumske škole animacije, kao da se zaklapaju stranice o animaciji u BiH. Možda se već sutra u nekom drugom gradu u BiH, pojave animatori početnici, ili njihovi pokušaji da se realizuju animirani filmovi. O njima će, sigurno, govoriti netko drugo izdanje povijesti animacije u Bosni i Hercegovini.
Piše: Midhat Ajanović Ajan Priča koja počinje sa brutalnom pljačkom u jednom restoranu čega je posljedica šest leševa, vodi ka centru jedne izuzetno dobro organizirane industrije pornografije i prostitucije, sa ženama koje su izvršile plastične operacije da bi ličile na filmske zvijezde. Vodeći istragu Bud se iznenada nađe okružen korupcijom, zavjerama, rasizmom, narkomanijom i drugim prljavštinama unutar vrha policije i politike u Los Angelesu pedesetih godina.
Filmski portal Filmofil i Kinoteka BiH jednom mjesečno predstavljaju po dva plakata bh. filmova nastalih u periodu od 1951. do 2012.
Piše: Midhat Ajanović Ajan Rašomon nas uči kolika je mala mogućnost ljudske spoznaje, koliko je nesigurno naše znanje i koliko se malo možemo osloniti na vlastita čula. I koliko je zapravo beznačajno i nevažno naše bitisanje u svijetu o kojem ništa ne znamo. Mi ne možemo saznati čak ni kako drugo ljudsko biće vidi istu stvar. Kurosawa nam to dočarava tako što sa nekoliko kamera iz raznih uglova snima istu scenu i onda nas pusti da ih sve vidimo. I mi doslovce vidimo različite stvari kao što akteri priče zasnovane na prozi japanskog pisca Akutagawe, o jednom te istom događuju, zločinu silovanja i ubistva, imaju svako svoju verziju.
Piše: Vesko Kadić Pojavom dvojice animatora profesionalaca, Jurinka Rajića u Neumu i Berina Tuzlića u Sarajevu, bh. animacija ponovo pušta svoje korijenje. Ne ulazeći u diskusiju ko je prvi od njih počeo radom s mladim talentima, budućim animatorima, prevagu u predstavljanju dajemo Tuzliću, jer nam se čini da sarajevska škola animacije, u odnosu na animaciju koja se radi u Neumu, ima veće umjetničke ambicije u svome planu i programu.
Piše: Midhat Ajanović Ajan McLaren sebe međutim nije smatrao crtačem, on je sebe vidio kao neku vrstu koreografa koji usklađuje igru i ritam pokreta. Cilj mu je bila harmonija između svijetla, zvuka i vremena. Baš kao klasična muzika, njegovi se filmovi ne tumače već osjećaju. U nečem što je obično kolektivni čin on je individualac, svoje je filmove stvarao sam od početka do kraja - uključujući tu i muziku koju je crtao direktno na tonsku vrpcu.
Filmski portal Filmofil i Kinoteka BiH jednom mjesečno predstavljaju po dva plakata bh. filmova nastalih u periodu od 1951. do 2012.
Piše Midhat Ajanović Ajan: Sa nekoliko briljantnih detalja poput onog kada Porco odbije ponudu fašista da im se pridruži riječima ja sam radije svinja nego fašist, Miyazaki opisuje njegov karakter u kojem se može prepoznati Hemingway - touch, kao i tipični cinizam muškarca srednjeg doba koji naglo postane svjestan prolaznosti.
Piše: Vesko Kadić Poznat kao eksperimentator, u nedostatku svega potrebnoga za rad na jednom animiranom filmu, on pronalazi način i za stvaranje, ustvari improvizuje rad na animiranom filmu. Na jednom kućnom prozoru, na kome se, stjecajem okolnosti, nalazilo nerazbijeno staklo, Begović crta faze, ali tako što na tom kosom tavanskom prozoru, koje gleda u nebo, u jednoj čudnoj pozi (kao kada bi slikar ležao ispod štafeleja okrenutom k podu!) stvara animirani film.
Piše: Midhat Ajanović Ajan O jednoj takvoj pojavi govori biografski film Martina Provosta Séraphine iz 2008. Film, koji je svojedobno zasluženo nagrađen sa sedam nagrada César, vjerodostojna je biografija naivne slikarice Séraphine Louis, umjetničko ime Séraphine de Senlis, koja je slikala isključivo motive cvijeća i voća organiziranih u kompozicije olujne energije i predočenim ekspresivnim, psihodeličnim bojama koje je sama sastavljala katkada miješajući krv sa temperom.
