Kinematografski ovisnik

Moji filmovi: “Brazil“

Sead Vegara 03.04.2026.

Piše: Midhat Ajanović Ajan Brazil je zapravo najbolja ekranizacija kultne knjige Georgea Orwella 1984 koju Gilliam, da bi imao što slobodniji odnos prema materiji, namjerno nije pročitao nego se oslonio na ono što je o knjizi čuo. Film se trebao zvati 1984 i po kao posveta Fellinijevom filmu 8 i po, ali je prevladao naziv Brazil kako se zvao stari šlager koji opisuje čežnju Amerikanaca da zbrišu iz svoje betonske džungle negdje na jug gdje još ima sunca, zelenila i slobode.

Filmofil@Kinoteka BiH: Valter brani Sarajevo

Sead Vegara 27.03.2026.

Filmski portal Filmofil i Kinoteka BiH jednom mjesečno predstavljaju po dva plakata bh. filmova nastalih u periodu od 1951. do 2012.

Moji filmovi: “Sinova soba“

Sead Vegara 20.03.2026.

Piše: Midhat Ajanović Ajan Dobivši zasluženo Palmu za ovaj sjajan film, autor filma Nanni Moretti je slučajno dobio masovnu publiku kakvoj se nije mogao ni nadati, mada ne vjerujem da mu je do toga bilo previše stalo. Masovna konzumacija banalizira umjetničko djelo, čak i kad ono samo nimalo nije banalno, pretvori ga u prostitutku čije su sve tajne razotkrivene i ono se, djelo, na koncu ofuca kao iznošene pantole od sameta. Većina se umjetnika stoga u izboru između kvaliteta i visokih tiraža opredjeljuju za ovo prvo makar to značilo da će se njihovo djelo gledati ili čitati samo slučajno.

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 9

Sead Vegara 13.03.2026.

Piše: Vesko Kadić Ajanovićev prvi kontakt s animiranim filmom desio se, kao i kod drugih stvaratelja ne samo njegove generacije, preko kino-projekcija, tj. animiranog filma. No njegov još jedan adut bio je strip iz kojeg je dosta naučio (sličnost s animacijom!), što će mu, kasnije, poslužiti na cjelokupnom radu na animiranom filmu. Za emisiju “Animacija u BiH“, Ajanović kaže da su se u njegovo vrijeme, prije igranog filma, prikazivali crtani filmovi, a jedan od omiljenih junaka, među mlađom publikom, bio je čuveni par Tom i Jerry.

Moji filmovi: “Prozor u dvorište“

Sead Vegara 06.03.2026.

Piše: Midhat Ajanović Ajan Hitchcockova genijalnost sadržana je u njegovom smislu za detalje i sposobnosti da ih upotrijebi kao osnovne jedinice, slova i riječi vizuelnog jezika koji je kao sredstva izražavanja ljudskog bića za cijelu jednu evolutivnu etapu stariji od pisanja i govorenja. To je čovjek koji je radikalno insistirao da je jezik slike dublji i obuhvatniji od jezika riječi. Slika kazuje istinu, riječi najčešće znače laži.

Filmofil@Kinoteka BiH: Most

Sead Vegara 27.02.2026.

Filmski portal Filmofil i Kinoteka BiH jednom mjesečno predstavljaju po dva plakata bh. filmova nastalih u periodu od 1951. do 2012.

Moji filmovi: “Akira“

Sead Vegara 20.02.2026.

Piše: Midhat Ajanović Ajan Šarm i vizualna snaga Akire prvenstveno leže u minuciozno detaljnim krupnim kadrovima, hiperrealističnim pozadinama i realističnoj animaciji prikazanoj u vrtoglavom tempu i s brzom dinamikom. Otomo nije samo oblikovao svoj grafički stil oslanjajući se na japansku tradiciju već je također crpio inspiraciju iz Jeana Moebiusa Girauda i drugih europskih autora stripa, ponekad im odajući počast kratkim referencama.

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 8

Sead Vegara 13.02.2026.

Piše: Vesko Kadić Zašto smo pokrenuli animirani film u BiH? Prije svega, animirani film u našoj Republici nije ni postojao prije nas (?), izuzev dva filma koje je režirao Vefik Hadžismalović, a mi smo se odlučili da pokrenemo nešto što nije bilo do tada prepoznatljivo unutar bh. kinematografije. S obzirom da je jugoslavenski animirani film, posebno Zagrebačka škola crtanog filma, bila u ekspanziji, a Dušan Vukotić dobija Oscara za Surogat (1961), sve skupa postaje jedan izazov da se slično napravi i u Sarajevu.

Moji filmovi: “Dodir zla“

Sead Vegara 06.02.2026.

Piše: Midhat Ajanović Ajan Dodir zla se u popularnoj filmskoj historiji najčešće pominje po onoj uvodnoj četverominutnoj sceni snimljenoj u neprekinutom kadru. Malo ko je primjetio da je on kasnije još nekoliko puta ponovio istu stvar, ali je to bilo toliko perfektno uklopljeno u filmsku strukturu da je ostalo nevidljivo. Osnovnu priču o Quinlainu, čovjeku do grla utonulom u živo blato sopstvene propasti, svojevrsnu vlastitu autokarikaturu, Welles je u toku snimanja stalno mijenjao i obogaćivao improvizirajući i dopisujući nove uloge.