Kinematografski ovisnik

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 9

Piše: Vesko Kadić Ajanovićev prvi kontakt s animiranim filmom desio se, kao i kod drugih stvaratelja ne samo njegove generacije, preko kino-projekcija, tj. animiranog filma. No njegov još jedan adut bio je strip iz kojeg je dosta naučio (sličnost s animacijom!), što će mu, kasnije, poslužiti na cjelokupnom radu na animiranom filmu. Za emisiju “Animacija u BiH“, Ajanović kaže da su se u njegovo vrijeme, prije igranog filma, prikazivali crtani filmovi, a jedan od omiljenih junaka, među mlađom publikom, bio je čuveni par Tom i Jerry

Moji filmovi: “Prozor u dvorište“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Hitchcockova genijalnost sadržana je u njegovom smislu za detalje i sposobnosti da ih upotrijebi kao osnovne jedinice, slova i riječi vizuelnog jezika koji je kao sredstva izražavanja ljudskog bića za cijelu jednu evolutivnu etapu stariji od pisanja i govorenja. To je čovjek koji je radikalno insistirao da je jezik slike dublji i obuhvatniji od jezika riječi. Slika kazuje istinu, riječi najčešće znače laži. 

Moji filmovi: “Akira“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Šarm i vizualna snaga Akire prvenstveno leže u minuciozno detaljnim krupnim kadrovima, hiperrealističnim pozadinama i realističnoj animaciji prikazanoj u vrtoglavom tempu i s brzom dinamikom. Otomo nije samo oblikovao svoj grafički stil oslanjajući se na japansku tradiciju već je također crpio inspiraciju iz Jeana Moebiusa Girauda i drugih europskih autora stripa, ponekad im odajući počast kratkim referencama.

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 8

Piše: Vesko Kadić Zašto smo pokrenuli animirani film u BiH? Prije svega, animirani film u našoj Republici nije ni postojao prije nas (?), izuzev dva filma koje je režirao Vefik Hadžismalović, a mi smo se odlučili da pokrenemo nešto što nije bilo do tada prepoznatljivo unutar bh. kinematografije. S obzirom da je jugoslavenski animirani film, posebno Zagrebačka škola crtanog filma, bila u ekspanziji, a Dušan Vukotić dobija Oscara za Surogat (1961), sve skupa postaje jedan izazov da se slično napravi i u Sarajevu. 

Moji filmovi: “Dodir zla“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Dodir zla se u popularnoj filmskoj historiji najčešće pominje po onoj uvodnoj četverominutnoj sceni snimljenoj u neprekinutom kadru. Malo ko je primjetio da je on kasnije  još nekoliko puta ponovio istu stvar, ali je to bilo toliko perfektno uklopljeno u filmsku strukturu da je ostalo nevidljivo. Osnovnu priču o Quinlainu, čovjeku do grla utonulom u živo blato sopstvene propasti, svojevrsnu vlastitu autokarikaturu, Welles je u toku snimanja stalno mijenjao i obogaćivao improvizirajući i dopisujući nove uloge. 

Moji filmovi: “Taksista“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Posebno mjesto u generaciji koja je revitalizirala američki film pripada Martinu Scorceseu (New York, 1942), čovjeku koji će, slično Coppoli, ispražnjenu holivudsku ambalažu ispuniti autentičnim sadržajem: kombinacijom italo-američke duše, američkog mita i iskustva prethodnih četrdeset godina, ne samo američke, filmske povijesti. 

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 7

Piše: Vesko Kadić Primjer takvog realističkog modela, jednog standardnog izraza je animirani lutka–film Ne diži nos. No već u animiranom filmu Izlog, pojavljuje se jedna nova vrsta lutka–filma, u kome je vidljiva stilizacija kao model kojem su se služili i tadašnji veoma uspješni autori “Zagrebačke škole crtanog filma“. (Zanimljivo bi bilo daljnje poređenje zagrebačkih animatora s radom autora u studiju Walta Disneyja: skokovita, redukovana u odnosu na prirodnu, narativnu animaciju.) 

Moji filmovi: “Moja draga Clementine“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Znam za barem deset filmskih verzija revolveraškog obračuna kod O.K. Corala, a čitao sam i masu stripova, romana, feljtona o tih najpoznatijih trideset sekundi u američkoj historiji. Sve mi je to izlapilo iz pamćenju, sve osim Fordove romantične vizije tog događaja u filmu Moja draga Clementine