Piše: Nino Romić

Pojava interneta i povezanosti koju nudi je promijenila dosta toga u našim životima, uključujući i način kako upoznajemo ljude, pa i moguće partnere. Osim klizanja palcem preko ekrana i upoznavanja nove ljubavi preko božanskog uplitanja algoritama, oni koji tragaju za prisnošću na svjetskoj mreži mogu probati i sada već pomalo staromodno ćaskanje na nekom servisu za upoznavanje. Ipak, treba imati na umu da osoba s druge strane virtuelnog razgovora nerijetko nije ono za što tvrdi da jeste. Naime, iole upućeniji korisnici interneta znaju da je mreža pogodno tlo za obmane i prijevare. Ono što je manje poznato jeste da su pojedinci iza tih prevara dovoljno dobro organizirani da se njihovo poduzetništvo može opisati kao industrija, i to bez previše uveličavanja. Premda Istočna Azija često biva povezivana sa internetskim prijevarama, zapadna Afrika izgleda ne kaska daleko iza nje, barem po pitanju varanja muškaraca iz uglavnom bogatih i razvijenih zemalja Zapada.

Još jedan nizozemski unos u takmičarskom programu 2. AJB DOC-a, Sakawa Bena Asamoaha prati skupinu mladih ljudi u Gani, izravno ili usko povezanih sa opisanom industrijom prevare, te istražuje metode kojima se služe u odabiru svojih žrtava i kako ih što učinkovitije obraditi. „Žrtva“, naravno, nije riječ kojom se služe, pošto osobe od kojih izvlače novac nazivaju svojim „klijentima“. Istom logikom, na svoje radnje gledaju kao pružanje usluge, gotovo u domenu zločina bez žrtve. Uz samo nekoliko osnovnih informacija o žrtvi (ime, mjesto stanovanja ili rada, slike koje im usamljeni muškarci šalju, nesvjesni koliko se kompromituju time) učesnici u organizovanim prevarama se koriste javno dostupnim sredstvima, među kojima se ponovo pojavljuju Google Earth i Street View, kako bi saznali posjeduje li buduća žrtva novac i isplati li se uopće upuštati se u njihovu dalju obradu. Zastrašujuća je spoznaja da je takav ciljani napad odveć lak za izvođenje, ukoliko je ciljana osoba nesvjesna namjera osobe s druge strane prozorčića za ćaskanje.

Početne sume, često postavljene kao hitna pomoć ili kratkoročan zajam dok traje porodična kriza, relativno su skromne, kružeći između 50 i 100 dolara ili funti. Međutim, stotinjak američkih dolara u Gani ima daleko veću realnu vrijednost nego na Zapadu, kako zbog monetarnih prilika, tako i zbog nižeg životnog standarda. Nakon što odnos između djevojke i njenog obećanog postane zreliji, iznosi rastu i do nekoliko hiljada dolara, odnosno funti. Sakawa svojoj materiji pristupa sa određenom rezervom. Tonalno, film naginje deskriptivnom dokumentarnom filmu, čiji je cilj samo predstaviti dešavanje ili fenomen kakav jeste, bez dodavanja vlastitog komentara. Članovi skupine koju film prati na sebe ne gledaju kao kriminalce, već kao na pojedince koji pokušavaju zadovoljiti svoje životne potrebe najbolje što znaju i umiju. To čine ne bi li jednoga dana sebi osigurali i svojim porodicama bolje uslove, bolji smještaj ili obrazovanje. U prilog tonu filma dolazi i odsustvo naracije, što Sakawi daje priliku da što bolje iskoristi kompaktnost TV Cut formata takmičarskog programa. Dalje, Sakawa obrađuje glavnu krilaticu 2. AJB DOC-a, Change – promjenu na vrlo ljudski način. Mladi ljudi čije živote pratimo u pedeset minuta trajanja filma tragaju za promjenom, ali ona ne mora nužno biti promjena na bolje.