Piše: Marinela Domančić

Da li je zgodni mladić Min (Min Oo) blesav, gluhonijem, obolio od čudne kožne bolesti ili je samo izgorio na vrelom suncu Dalekog Istoka? Liječnica mu ne želi izdati potvrdu o zdravstvenom stanju jer nema dokumenata na osnovu kojih bi to učinila. Potvrda mu je neophodna za posao, a ne može ju dobiti zato što je ilegalni burmanski emigrant u Tajlandu, iako se Orn, sestra njegove djevojke, silno oko toga potrudila. Min može samo sanjati o ljepšem životu sa voljenom Roong (Kanokporn Tongaram) sa kojom se skriva u bujnom rastinju burmanske džungle punom odvratnih insekata. Glavni likovi ovog filma, po riječima reditelja čije je ime dušu dalo za polomiti jezik, su Sunce i Džungla, jer se gotovo kompletna radnja odvija pod suncem i u džungli, a inspiraciju za bavljenje vezom između Burmanca i Tajlanđanke našao je u Bangkoku, gdje je slučajno prisustvovao hapšenju burmanskih ilegalnih useljenika u zoo vrtu. Fascinirala ga je ideja traganja za parčićima sreće u opresivnom okruženju i kombiniranja fikcije sa stvarnim stanjem stvari.

Blaženo tvoje (Sud sanaeha), režija: Apichatpong Weerasethakul, uloge: Kanokporn Tongaram, Min Oo, Jenjira Jansuda; 2002.

IMDb rejting: 7.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 90%

Apichatpong Weerasethakul, arhitekta i magistar filma (magistrirao na čikaškom Institutu za umjetnost), snimao je prema scenariju koji je sam napisao i bez dijalog-liste. Njegovi glumci su amateri od kojih je tražio da sami improviziraju razgovore tako da se zadržala značajna doza bliskosti sa dokumentarnim filmom. Priča je pretjerano rastegnuta i pojedine sekvence (beskrajna vožnja automobilom, Ornino lutanje kroz džunglu u potrazi za mužem…) frustrirajuće dugo traju, ali se ne može reći da Blaženo tvoje ne sadrži i određene elemente iznenađenja. Pitanje je koliko je umjesno kada se iznenađenje pojavi u vidu špice nakon 45 minuta filma, ali je svakako zanimljivo i simpatično korištenje Minovih crteža i objašnjenja kao prozirne folije postavljene preko snimka.