Piše: Mirnes Alispahić

Filmovi o astronautima izgubljenima u svemiru obično idu u pravcu napetih trilera ili klaustrofobičnih horora, bilo da se astronauti počinju ubijati međusobno dok ih izjeda paranoja ili ih proganja svemirska neman s vilicom koja se izvlači poput ladice, što i nije toliko loša stvar jer “u svemiru te niko ne čuje dok vrištiš“, kako kaže marketinška fora iz prošlosti. Međutim, jedna stvar izmiče studijima, vjerovatno zbog toga što ne liči na nešto što donosi zaradu, jeste da takva situacija može biti odlična podloga za toplu ljudsku priču ili romansu između dva lika.

Da smo posljednji; režija: Kristian Marcado; uloge: Anthony Mackie, Zoë Chao; 2023.

IMDb rejting: 6.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 87%

Morten Tyldum je 2016. snimio Putnike na osnovu scenarija Jona Spaithsa, koji je napisao Prometeja Ridleyja Scotta. Putnici su film koji pokušava da igra na kartu ljudskih emocija, servirajući nam priču o dvoje putnika koji se prerano probude iz hibernacije. Zapravo, jedno od njih se probudi prerano, da bi iz dosade i opsesije probudio drugog. Nažalost, film bi bio bolji da je išao u smjeru trilera, jer ipak ima tu dozu ljigavosti od strane glavnog muškog lika, no ode u klasičnu holivudsku limunadu s napucanim akcijskim scenama.

If You Were the Last (Da smo posljednji, 2023), debitantski uradak Kristiana Mercada uzima sve ono što je ozbiljno u naučno-fantastičnim filmovima, uključujući i nauku i logiku, i baca kroz prozor, ostavljajući samo emociju i hemiju između dvoje glavnih likova, što ga ne čini baš naučno-fantastičnim filmom nego romantičnom komedijom kakvu odavno niste gledali.

Zaglavljeni u svemiru jer im se brod pokvario, Jane (Zoë Chao) i Adam (Anthony Mackie) plutaju svemirom bez nade da će se ikada vratiti kući svojim supružnicima. Očito je da je hemija između njih vrhunska, dok gledaju filmove na starim kasetama i plešu slušajući muziku na starom walkmanu. Njihov space shuttle nije baš standardni shuttle, oni imaju kozu, kokoši, kuhinju. Adam uzgaja marihuanu pokušavajući stvoriti novi hibrid spajajući je s borovnicom, dok Jane pravi vibratore od bušilica, jer moraju nečim prekratiti vrijeme. No, šta kada ta hemija odvede u drugom pravcu, onom logičnom kada se dvoje ljudi koji se međusobno privlače, nađu zatvoreni na duži period?

Sve krene tako bezazleno. Gledanjem Osmog putnika, kojeg Adam nikada nije gledao. Nakon te noći postavlja se pitanje, šta ako počnemo da imamo seks radi olakšavanja stresa. Malo maženja jer dodir kože na kožu pomaže. Mislim, volimo mi svoje supružnike, ali ih vjerovatno nikada više nećemo vidjeti. Loša ideja. Ili dobra, zavisi kako gledate na to. Njihov odnos se mijenja od tog trenutka i prelazi iz prijateljstva u maratonski seks sve do trenutka kada poprave brod i shvate da će se vratiti kući. Svom starom životu.

Nekada ljudi trebaju da se odmaknu od svog života, provedu neko vrijeme odvojeni od svega kako bi shvatili da iako vole osobu s kojom su u vezi, nisu zaljubljeni u nju/njega i da nisu srodne duše. Ovaj film upravo govori o tome, na blesav način.

Mercado je očigledno veliki ljubitelj Wesa Andersona jer scenografija i šašavi scenario djeluju kao jedan hommage Andersonu, dok je hemija između Mackieja i Chao vrhunska. Njihovi dijalozi teku, njihov odnos je prisan i intiman i prije seksa. Oni su brat i sestra, prijatelji, kolege zaduženi za sigurnost jedno drugog. Oni vježbaju skupa, jedu i plešu. Sami ne bi preživjeli, ali zajedno? Nebo je granica.

Mada je Jane pragmatična, veoma je emotivna i krhka. Adam je taj koji je štiti. U njegovoj blizini se osjeća sigurno. On je taj koji joj pjeva “All Night Long“ Lionela Ritchieja kada joj se walkman pokvari u sceni koja je vjerovatno nešto najsimpatičnije što ćete vidjeti u skorije vrijeme. Iako je ovaj film mogao postati dosadna, generična romantična komedija, Mercado se pobrinuo da do toga ne dođe ponudivši nam najbolju romantičnu komediju u posljednjih nekoliko godina. Šašava, topla, intimna.