Piše: NIsad Selimović
Slavni glumac i reditelj Orson Welles je još sedamdesetih snimio kadrove filma Druga strana vjetra koji će nakon tri decenije ugledati svjetlo dana – potpuno završen.
Jedan od najvećih filmaša svih vremena, i autor najboljeg filma (Građanin Kane) svih vremena (po ocjeni mnoštva kritičara diljem svijeta), Orson Welles, za života je ostavio veliko naslijeđe svijetu filma i zaljubljenicima u sedmu umjetnost. Za života je glumio u više od stotinu filmova, dok je režirao skoro 50. Bio je poznat po svojoj versatilnosti, genijalnosti i ponajviše, produktivnosti. I kad je glumio, i kada je snimao, uvijek je imao nekoliko projekta u planu i negdje u pozadini je već radio na njihovoj realizaciji. Druga strana vjetra (The Other Side of the Wind) jedan je od takvih projekata, koje je slavni umjetnik započeo, ali ih nikad nije završio. Suprotno od nekih sličnih slučajeva, ovo nije njegov posljednji projekat koji je započeo, ali će po svemu sudeći ipak ugledati svjetlo dana naredne godine. Druga strana vjetra ima kultni status u kružoku ljudi koji vole Wellesa, prije svega zbog same ambicioznosti koja je uvedena u projekat, ali i legalnih problema koji su uvijek spriječavali reditelja da ga privede kraju.
Finansijer zet Reze Pahlavija
U suprotnosti od još jednog Wellesovog nedovršenog projekta o kojem se mnogo govorilo zadnjih godina, komercijalnog trilera The Deep, Vjetar je mnogo više ličniji film o ostarjelom, narcisističkom macho reditelju koji pokušava da napravi comeback režirajući erotski art uradak. Ali, baš kao i njegovo najuspješnije djelo, već pomenuti Građanin Kane, i ovaj film se vrti oko smrti glavnog protagoniste, Jakea Hannaforda (glumi ga još jedna legenda – John Huston), gradeći mu filmsku biografiju kroz flashbackove i lažni dokumentarizam. Welles je snimao film u nekoliko navrata u periodu od 1970. do 1976., sa novcem koji mu je obezbijedio zet iranskog Šaha Reze Pahlavija. U to vrijeme, Welles je već doživljavao valove nezadovoljstva od svojih tadašnjih producenata, koji su odbijali da plate troškove postprodukcije, dok je vrlo brzo pomenuta vladajuća struktura u Iranu doživjela svoj krah nakon revolucije iza koje su nezvanično stajale upravo Sjedinjene Države, uz čiju pomoć je na vlast došao Ajatolah Hommeini.
Od tih trenutaka, stvari su se samo još više zakomplikovale, sa neriješenim vlasništvima i autorskim pravima, oko kojih su se borili Wellesova kćerka Beatrice (koja se inače brine o njegovoj zaostavštini), njegova partnerica, hrvatska glumica Oja Kodar, te iransko-francuska producentska kompanija koja je svo ovo vrijeme čuvala negativ u trezoru u Parizu! Sada, zvuči nevjerovatno, nakon tri decenije i kusur godina, sve stranke su našle zajednički jezik (čitaj: nestalo im para), da bi se uspjele obezbijediti okolnosti koje bi omogućile završetak filma. Čak su uspjeli odrediti i datum premijere filma, te će tako Vjetar ugledati svjetlo dana 6. maja 2015., na stoti rođendan Orsona Wellesa. Ako se ponovo ne posvađaju.
Drugorazredna iskustva
"Druga strana vjetra je film o ljudima iz Hollywooda koji iskušavaju život, smrt i seks na polovan način", izjavio je Welles u knjizi Clintona Heylina “Uprkos sistemu: Orson Welles protiv holivudskih studija”. Ta izjava, u kombinaciji sa nekoliko iscurjelih kadrova koji su procurili na internetu, u nekoliko navrata je uzburkala strasti njegovih poklonika, jer ukazuje na mogućnost da se Welles po prvi put ozbiljno pozabavio seksom u svojim filmovima. Jedna od pomenutih scena prikazuje prilično burnu scenu seksa Oje Kodar sa dečkom na zadnjem sjedištu automobila, ali nije jasno da li je to scena iz filma, ili filma koji Hannaford snima unutar Wellesovog filma. Apsolutno nebitno iz kojeg je filma scena – bitno je da sve to samo diže tenzije kod onih koji godinama, pa i decenijama čekaju da pogledaju film u cjelini.
Reditelj iz prve ruke reditelja Ako sve ovo zvuči već poznato, onda je to zato što zaista i jeste – sve mnogo liči na brojne pokušaje da se ovaj kultni projekat privede kraju, od početka devedesetih kada je Peter Bogdanovich želio dovršiti film u kojem ima i sporednu ulogu (protežea reditelja Hannaforda), pa sve do sada. Bilo kako bilo, najnoviji plan zvuči malo optimističnije nego ijedan do sada, ponajviše zato što su sve strane obećale kooperaciju. Biće vrlo zanimljivo pogledati ni posljednje, ni najnovije Wellesovo djelo, ali ipak potpuno svježe jer cjelokupnu verziju niko nikada nije imao priliku vidjeti. Stari majstor čak u njemu donosi iz prve ruke prikaz reditelja koji je na odlasku, biće to kao da je radio intervju sa samim sobom. Jedva čekamo.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
