Piše: Maja Abadžija

Nedavno smo ispratili  Djevojke (Girls), TV dramu/komediju koja je pomjerila granice televizijski dopuštenog, građanski tolerantnog i narativno snošljivog sadržaja. Emitovane u kasnovečernjem nedjeljnom terminu namijenjenom poštenom radnom čovjeku da opusti nerve prije ponedjeljka - te strašne kapije u užase svakodnevnice - Djevojke su šokirale i iritirale, provocirale i zamarale, u nadahnutim momentima oduševljavale i zanosile.

Nemilosrdna satira

Djevojke čije smo priče pratili šest sezona izgledale su na prvu kao neugledne pokrpane kćeri glamuroznog kvarteta sa Manhattna iz kultne serije Seks i grad. U njih se gledalo kao u nasljednice serijala o ženama modernim, uspješnim, glamuroznim, poželjnim... (dalje dopisujte sami), ali za novo doba, za publiku “milenijalaca”. Očekivalo se da nova trakavica, koju potpisuje i u kojoj glumi glavnu junakinju književnica Lena Dunham, obradi problematiku srednjih dvadesetih na način kako su u Seksu i gradu opisivane tridesete godine. Nadali smo se da će nastaviti da gradi feministički mit, zacakljenu utopiju urbanih obrisa, osjenčenu ironično, no suštinski na istom tragu. Međutim, Dunham i saradnici su priču ispisali znojem uzaludnog truda, blatom neispunjenih očekivanja, finom prašinom kojom sipe prijateljstva i ljubavi u raspadu. Daleko od toga da čudo Djevojaka gradi svoju reputaciju na ironiziranju Seksa i grada. To što ih ima četiri, što su Njujorčanke (makar i u priuštivijem i hipsterskijem Brooklynu), pa čak i to što je jedna od njih spisateljica u usponu (ne kolumnistica nego radije prozaistica), a najbolji prijatelj joj je homoseksualac, zaista daje ironijski obol, ali značenja nipošto ne iscrpljuje. Iz jednostavnog razloga - Djevojke su posve drukčija, samosvjesnija priča čija je satira, kada uspije, zaista nemilosrdna.

Primjerice, golotinja je ovdje naturalistički prikazana, o seksu se govori brutalno iskreno, ne zazirući od poniženja i srama. Tijelo glavne junakinje, nelijepo i “čudno”, prikazivano ne samo u bizarnim seksualnim situacijama nego i u svakodnevnoj opuštenosti, u preuskoj, prekratkoj i općenito loše odabranoj odjeći, bilo je vjerovatno najanaliziranije tijelo godine Gospodnje 2012, kada je serija doživjela premijeru. Dunham je posve iskoristila feministički potencijal slobodnog tretmana nekonvencionalnog ženskog tijela, koje bi vizuelna industrija zabave odbacila kao pretilo, neoblikovano, zapušteno i, pokrivši ga šarenim dizajnerskim krpama, smjestila u sam zapećak priče. Njena Hana jahala je body positivity talas sa gracioznošću balerine, pokazavši nam, podučivši nas, da brige i muke tijela nisu uvijek stvar njegovog izgleda. Njena mudrost da se odustane od pokušaja da se promijeni nije (posve) ideološka, nego je stvar intimne odluke, o njoj se u dijalozima pretjerano ne divani, ona se prihvata - i basta! Mnoge je Dunham čačnula u oko pokazavši svoje salo oko struka i strije na bedrima, i neka je.

Falične heroine

Kada su u bespućima interneta zamrle rasprave o tijelu, Djevojkama se počelo zamjerati nešto drugo. Hani i njenim prijateljicama Jessi, Shoshani i Marnie počelo se spočitavati da su nesimpatične, što je, može biti, jedna od nevinijih kvalifikacija. Iako se pri tome znatno ne razlikuju od Adama, Raya, Elijaha, Desija i drugih muških likova, nazivalo ih se napornima, dosadnima, odvratnima, umišljenima, nezrelima... (opet, dalje dopisujte sami). Trudeći se da brutalno realistički prikaže dramu odrastanja svojih junakinja, Dunham im je dopustila da tonu u glib lijenosti i nezainteresiranosti, da ih obuzimaju zavisti, da im se mile sitne zlobe.

Obojila ih je mutnim nijansama zbunjenosti, neodlučnosti, nesmotrenosti, impulsivnosti. Njihovo međusobno prijateljstvo prikazala je kao toplo-hladno, podložno zubu vremena i neoprostivoj izdaji, ali i sposobno da pruži utočište sa mladu osobu koja traži sebe u ludom i nestalnom svijetu. Ukratko, napravila je neoprostivi grijeh za patrijarhalno javno mnijenje - njene heroine su od tjemena do peta falične. Baš kao i u stvarnosti.

Premda je realizam u koji se serija klela dosta razobličen dugim trajanjem, a satirička oštrica otupljena, Djevojke zbog toga nisu manje revolucionarne. One su dale televizijski legitimitet iskustvu mlade žene razotkrivši ga u njegovoj ljudskosti. Hvala im na tome.