Piše: Duško Dimitrovski
Nedavno završeni 73. Pulski filmski festival svečano je otvoren projekcijom regionalnog filmskog hita – simpatične komedije Svadba mladog reditelja Igora Šeregija, nakon koje je nagrada uručena 800.000 gledaocu ovog filma u Hrvatskoj. Inače, Svadba je do sada ostvarila impresivnih više od dva miliona gledalaca u cijelom regionu.
Na kraju projekcije oko 5.000 gledalaca u Areni dugotrajnim i frenetičnim aplauzom pozdravilo je kompletnu filmsku ekipu, a posebno, sasvim zasluženo, glavne glumce Dragana Bjelogrlića i Renea Bitorajca, kao i reditelja Šeregija, kojem je Svadba debitantsko ostvarenje u kategoriji dugometražnog igranog filma.
Među najznačajnijim ostvarenjima prikazanim na ovogodišnjoj Puli izdvojili su se filmovi: Lijepa večer, lijep dan Ivone Juke, Koke Igora Jelinovića, Bog neće pomoći Hane Jušić, Oče naš Gorana Stankovića i Vjetre, pričaj sa mnom Stefana Đorđevića.
Film Lijepa večer, lijep dan višestruko nagrađivane rediteljice Ivone Juke, snimljen u ekspresivnoj crno-bijeloj fotografiji, donosi potresnu priču o sudbini četvorice prijatelja i studenata. Lovro, Nenad, Stevan i Ivan odlaze u partizane kako bi se borili protiv ustaša i nacista. Šesnaest godina kasnije postaju afirmisani filmski umjetnici u poslijeratnoj Jugoslaviji, ali bivaju optuženi za homoseksualnost. Istražitelj Emir, kojeg izvanredno tumači Emir Hadžihafizbegović, odani je član Komunističke partije, ali odbija izvršiti zadatak da uništi njihove karijere i živote. Juka izuzetno precizno secira tadašnje društvene odnose i gradi snažnu psihološku dramu o nevinim ljudima koje režim od heroja pretvara u žrtve, ostavljajući ih bez ikakve mogućnosti odbrane.
Film Koke, dobitnik Velike zlatne Arene za najbolji film Festivala, senzibilna je porodična saga smještena u Dalmaciju. U njenom središtu nalazi se Tonina, koju maestralno tumači Snježana Sinovčić-Šiškov. Ona je brižna i odlučna vlasnica računovodstvene firme u kojoj zapošljava supruga i kćerku, a istovremeno se požrtvovano brine o dementnoj i nepokretnoj majci. Njena mlađa sestra Tajana i njena porodica imaju znatno opušteniji odnos prema životu. Sukob između sestara nastaje kada Tonina potajno otkupi dio porodične kuće na ostrvu od rođake Željke, uprkos njihovom ranijem dogovoru da kuću kupe zajedno.
Koke je drama prožeta toplim humorom i uvjerljivo dočaranom atmosferom. Ipak, film povremeno gubi na dramskoj snazi zbog ponekih suvišnih dijaloga i monologa, koji usporavaju njegov ritam.
Pored Ivone Juke, na Festivalu se još jednom izuzetnim ostvarenjem predstavila rediteljica Hana Jušić, koja je međunarodnu afirmaciju stekla zapaženim kratkometražnim filmovima i uspješnim dugometražnim prvijencem Ne gledaj mi u pijat. Njen novi film Bog neće pomoći, snimljen u upečatljivoj ambijentalnoj fotografiji, prati Čileanku Terezu koja dolazi u izolovanu zajednicu stočara na Dinari tvrdeći da je udovica starijeg bratovog poginulog rudara iz Čilea. Njen dolazak narušava ustaljeni poredak zajednice, unosi nemir među njene članove, ali na jedan gotovo čudesan način donosi i osjećaj slobode. Jušićeva se i ovim filmom potvrđuje kao izuzetna autorka u prikazivanju složenih međuljudskih odnosa, sagledavajući ih u svoj njihovoj psihološkoj punoći.
Film koji se možda najdublje uvlači pod kožu gledaocima jeste Oče naš, uspješan dugometražni prvijenac Gorana Stankovića, mladog, ali već međunarodno afirmisanog autora zahvaljujući njegovim kratkometražnim ostvarenjima. To je potresna, ali nimalo patetična priča o zavisnicima od droge. Kada majka dovede mladog Dejana u manastirsku komunu za liječenje, prihvata ga harizmatični otac Branko i dodjeljuje mu za staratelja bivšeg zavisnika Mionicu. U zajednici u kojoj vladaju stroga pravila, kazne i brutalne metode „liječenja“, Dejan ubrzo postaje Brankov miljenik. Nakon što u javnost dospije snimak Brankovog nasilja, a Mionica se ponovo drogira, Dejan se nalazi pred teškom odlukom – da li spasiti prijatelja ili izvršiti Brankovu naredbu i pred svima ga brutalno kazniti. Posebnu vrijednost filma predstavljaju izuzetne glumačke kreacije Vučića Perovića, Borisa Isakovića i Gorana Markovića.
Film Vjetre, pričaj sa mnom Stefana Đorđevića sasvim je opravdano osvojio Srce Sarajeva za najbolji film na Sarajevo Film Festivalu 2025. godine, uz niz drugih značajnih međunarodnih priznanja. O ovom ostvarenju već smo opširnije pisali u ranijim festivalskim izvještajima.
Program Homage to ove godine bio je posvećen jednom od najvećih hrvatskih i jugoslovenskih snimatelja i reditelja, univerzitetskom profesoru Nikoli Tanhoferu, autoru nezaboravnih filmova H-8, Dvostruki obruč, Nije bilo uzalud i Svanuća.
Sedamdeset i treći Pulski filmski festival završen je projekcijom restaurirane kopije kultnog filma Kako je počeo rat na mom otoku reditelja Vinka Brešana, koji i danas uživa veliku popularnost među najširom publikom.
