Piše: Segor Hadžagić
Prvijenac Emira Baigazina, kazahstanskog pisca i reditelja Časovi harmonije je briljantan portret sukoba između nemoćnog pojedinca i svijeta moći u kojem vladaju nasilje i kriminal. Priča se fokusira na trinaestogodišnjeg Aslana koji nakon sistematskog pregleda bude ismijan i ponižen naočigled svojih školskih drugova. Ova mučna epizoda izaziva radikalni zaokret u njegovoj ličnosti. Na nezdrav način počinje težiti duhovnoj i fizičkoj čistoći, dok opsesivno pokušava kontrolisati sve oko sebe. Živi u izoliranom selu sa svojom bakom, a svi njegovi prijatelji su privučeni svijetom kriminala. Aslan ne želi ići tim putem, ali mora će se suočiti s kriminalom, oličenim u Bolatu, jednom od svojih mučitelja. Aslan više ne može da trpi. Moraće uzvratiti udarac...
Prava je rijetkost vidjeti film reditelja koji još nije napunio ni tridesetu, ali koji savršeno barata svakim apspektom filma, ugrađujući uvjerljiv autorski pečat u svaki kadar. Mračni interludiji, scene iz životinjskog carstva na metaforički način dočaravaju rastuću frustraciju glavnog lika, koja iz minute u minut postepeno raste, prijeteći da eksplodira. Baigazan je dobio i odličan rezultat iz rada s mladim naturščicima koji tako živo dočaravaju kriminalnu svijest, kao jedinu alternativu koja im je ostala.
Sjajna kolektivna glumačka igra, pažljivo dotjerana kompozicija kadra, hipnotički ritam koji podstiče atmosferu noćne more, uz savršen dizajn zvuka koji djeluje prijeteći... Za jednog debitanta, ovo su dostignuća koja mu obećavaju sjajnu autorsku karijeru.
