Razgovarao: Sead Vegara
Film Dražen, snimljen u čast 60. obljetnice rođenja Dražena Petrovića, donosi fascinantnu priču o košarkaškom Mozartu. Autorski dvojac iza projekta, Ivor Šiber i Ljubo Zdjelarević, kroz prizmu ključnih trenutaka Draženovog života, gledatelje uvlače u njegov svijet nevjerojatne strasti, odlučnosti i posvećenosti sportu koji ga je učinio besmrtnim. Film je režirao Danilo Šerbedžija, Zdjelarević je koreditelj, a scenarij potpisuje Ivan Turković-Krnjak. Šiber i Zdjelarević otkrivaju na kakve su sve poteškoće nailazili tokom pripremanja i realizacije filma, kako su odabrali glumce, te saradnji sa Draženovom porodicom i bliskim prijatejima.
Odakle uopšte ideja za film o Draženu Petroviću?
ŠIBER: Ljubo i ja smo super surađivali na distirbuciji njegovog prošlog igranog filma “ZG80“ iz 2016. godine, te smo pričali koji bi film trebali raditi zajedno. Kako smo obojica “propali košarkaši“, na koje je Dražen izuzetno utjecao, ideja filma o njemu se nametnula sama po sebi.
Koliko je trajala realizacija projekta i na koje ste sve prepreke naišli?
ZDJELAREVIĆ: Kao što je Šiber napomenuo, od ideje do realizacije prošlo je skoro osam godina. U tom periodu prošli smo brojne izazove, preživjeli COVID, snimali u SAD-u, ali ipak mislim da je zatvaranje financijske konstrukcije bio ipak najveći izazov.
Snimali ste na autentičnim lokacijama u Šibeniku, Zagrebu, New Jerseyju i New Yorku. Koliki je to bio izazov za produkciju?
ZDJELAREVIĆ: Uvijek kad se snima film iz određenog perioda, a mi u filmu pokrivamo drugu polovicu '70-tih, '80-te i početak '90-tih - to je izuzetno zahtjevno za produkciju. Ali od početka smo znali da želimo imati između ostaloga i neke autentične lokacije kako bi gledateljima što vjernije dočarali Draženov put i tu nismo radili kompromise.
Zbog čega ste odabrali Danila Šerbedžiju za reditelja filma “Dražen“?
ŠIBER: Ono što je možda važno za reći je da ovaj projekt je dosta različit od većine filmova koji se snimaju u HR. Rijetkost je da su autori projekta producenti koji imaju viziju kako žele da projekt izgleda i tko žele da su im suradnici u svakoj od faza. Nakon što smo bili zadovoljni sa scenarijem, Ljubo i ja smo razmišljali tko bi takav projekt mogao režirati, a da trenutno nije angažiran na projektu. Odlučili smo se za Danila koji, osim što je dobar režiser, ujedno je i veliki štovatelj lika i djela Dražena Petrovića. Također je važno da je Danilo bio otvoren za naše ideje kao i za ideju da u Ljubi ima koredatelja.
Kako je prošao casting, te kako ste uspjeli naći glumce za glavne uloge?
ZDJELAREVIĆ: Organizirali smo castinge u Šibeniku, gdje smo tražili „malog Dražena,“ i u Zagrebu. Sreća je bila na našoj strani – Tonko Stošić, mladić koji glumi mladog Dražena, došao je na casting jer su ga roditelji natjerali, i na kraju se pokazao kao sjajan izbor. Domagoj Nižić, koji glumi odraslog Dražena, je profesionalni glumac koji je završio Akademiju u Sarajevu. Uz to što je glumac, Domagoj je bio i vrhunski sportaš (odbojka). Također je visok kao i Dražen i moram reći da je posao odradio izvrsno.
Naravno, konsultovali ste se sa Draženovom porodicom oko detalja, ali koliko ste sebi umjetničke slobode dali pri pričanju prvenstveno filmske priče?
ZDJELAREVIĆ: Osim s obitelji Petrović, koja nam je bila ključan izvor informacija, razgovarali i s ljudima bliskim Draženu koji su s njim proveli dio života. Ali mi nismo radili dokumentarni film tako da su neke stvari prilagođene potrebama filmske dramaturgije. Mislimo da film prikazuje kakva je Dražen bio osoba. Također, film osvjetljava teme ljubavi: roditeljske podrške, bratstva, ljubavi između mladića i devojke, kao i teme koliko odricanja i truda potrebno za ostvarenje sna.
Koliko se prvobitni scenarij koji potpisuje Ivan Turković-Krnjak razlikuje od onoga što je završilo u gotovom filmu?
ZDJELAREVIĆ: Možda je to više pitanje za Ivana, ali film načelno dosta vjerno prati scenarij. Ivan je bio odličan partner u filmu, surađivali smo s njim na scenariju, imali smo vrlo otvorene i konstruktivne razgovore tijekom cijelog procesa, tako da ga nije bilo potrebe posebno mijenjati. Naravno neke scene su tijekom snimanja minimalno izmijenjene u odnosu na scenariju, ali to je prirodna stvar u produkciji filma.
Da li ste zadovoljni filmom i kakve su reakcije publike?
ŠIBER: Nas dvojica smo jako zadovoljni filmom, a i po reakcijama publike i porukama koje nam šalju vjerujemo da je i publika zadovoljna. Naravno, kako svi mi imamo „svog Dražena u glavi“ ljudi nam pišu da im je žao što nije stavljeno ovo ili ono. Ali Draženov život je toliko bogat da ne možemo staviti sve u 100 minuta. Vjerojatno bi nam za to trebala mini serija od šest jednostanih epizoda, pa i tada bi bilo stvari koje nisu stale u nju.
Kakav je daljnji plan za film. Da li planirate pored kino-distribucije predstaviti film i na festivalima?
ŠIBER: Mi smo film radili za publiku, a naš najvažniji „festival“ je kino publika u regiji i svijetu. Film je, osim u Hrvatskoj, od 7.11 dostupan publici u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, a od 4.12 prikazivat će se u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu i Albaniji. Ali kad baš pričamo o festivalima, film “Dražen“ će se prvo prikazati na Tallinn Black Nights Film Festivalu (8-24.11).
Imate li možda u planu neku verziju filma “Dražen“ kao TV serije?
ZDJELAREVIĆ & ŠIBER: Za sad ne. Jedino što trenutno imamo u planu je završiti distribuciju filma u regiji i nakon toga se dobro dobro odmoriti.
Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans
