Everyday Rebellion: Poziv na etičku revoluciju

everyday1Piše: Marinela Domančić

U doba sveopće krize, i ekonomske i moralne, kada je veliki broj stanovnika zemaljske kugle pod presijom različite vrste i sve skloniji malodušnosti i depresiji, braća Riahi laćaju se teme koja će jednako zanimati stanovnike svih kontinenata i država. Ovo je multimedijalni i multinacionalni prikaz velikog broja kreativnih oblika nenasilnih prosvjeda i građanskog neposluha koji su izazvala različita društvena stanja. Ono što ih povezuje jeste ideja nenasilnog razrješavanja sukoba. Moto filma ispisan je na njegovom početku a govori o tome kako povjesni podaci pokazuju da su se ljudi uvijek borili za svoja prava te da su, nasuprot uvriježenom shvatanju da je nasilje najefikasniji način borbe, nenasilne metode davale dvostruko bolje rezultate. Film traje gotovo dva sata ali tako je montiran da ih nećete ni osjetiti. Skokovi sa kontinenta na kontinent, sa države na državu su česti, ponekad nagli i nikad nelogični. Nekoliko istih likova se pojavljuju u više navrata, druge vidimo samo jednom. Neki se izravno obraćaju sudionicima međunarodnih konferencija o nenasilju, i, poput beogradskog pravnika Srđe Popovića gorljivo se zalažu za genezu aktivizma od individualnih i malih grupnih činova do uličnih protesta protiveći se „kliktivizmu“ na društvenim mrežama, a drugi se, poput Ukrajinke Inne, doslovce golim grudima upuštaju u vrlo konkretne akte pomno organiziranih i uvježbanih akcija koje se iz Ukrajine šire na druge zemlje – Francusku, Švedsku, Egipat...

Svakodnevna pobuna; režija: Arash T. Riahi & Arman T. Riahi; 2013.

IMDb rejting: 7.8/10

Neki od prikazanih pokreta imaju lidere i strategije, drugi ih nemaju jer bi izlaganje lidera bio preopasno. Američki Occupy Wall Street, španjolski Indignados, sirijski pokret otpora, Arapsko proljeće, ukrajinski Femen, egipatski protesti protiv lažnodemokratskih izbora, srbijanska buka protiv Slobodana Miloševića... samo su neki od pokreta koji ne brane samo osobna prava već i prava svih onih koji se sami ne mogu boriti. Sigurno ćete se zapitati kako su autori filma stigli i u New York, Madrid, Kiev, Kopenhagen, Teheran, Varšavu, Pariz, London, Damask, Aman, Štokholm, kako su uspjeli biti na toliko različitih lokacija i dokumentirati veliki broj događaja. Web stranica će vam reći da se ne radi samo o filmu već o cijelom projektu – razgranatojmreži koja podržava sve oblike nenasilnog otpora, daje savjete o metodama i poziva sve zainteresirane na dijeljenje i razmjenu iskustava. Bukirajte ovu stranicu. Savjeti o umjetnosti promjene putem nenasilja i o etičkoj revoluciji i nama bi dobro došli.

Prehodna
Sin City: A Dame to Kill For – Vrijedno gledanja
Sljedeća
One Day: Limunada