Piše: Sead Vegara
Da li je postojalo išta bolje u mom djetinjstvu od sakupljanja raznoraznih igračaka i igranja sa istim, često sa rajom u parku, a nerijetko i kući, sam ili sa Aljom? Naravno, kada bi još, a gotovo uvijek su bile, te igračke popraćene i crtanom serijom to se pretvaralo u nešto zaista prelijepo. Mastersi su bili igračke koje su kao i sve ostale imale pozitivce i negativce, sile dobra i sile zla, a nekako su se „uvukle“ u raju na način koji je i bio svojstven takvim igračkama –preko crtane serije. Masters of the Universe su počeli sa prikazivanjem na televiziji nedjeljom navečer, poput svih ostalih, ali su sretnici sa satelitskom mogli pratiti i rano ujutru na TV-u radnim danima. (Razlika je u tome što su epizode prikazivane nedjeljom bile sinhronizovane, dok su ove na satelitskoj bile na engleskom.)
Na zemlji Eterniji vladao je Kralj sa Kraljicom čiji se stidljivi sin, princ Adam, pretvarao u nepobjedivog He-Mana kada bi zli Skeletor zaprijetio miru, i pokušao otkriti tajnu Sive lubanje.
Bane je prvi u raji dobio jednog od Mastersa, i to pozitivca Menetarmsa, kojeg mu je donio otac iz Švicarske. Inače, Banetu je često iz Švice otac donosio igračke koje će se kod nas pojaviti tek nešto kasnije. Svog prvog Mastersa, zlog Skeletora (jednog od više različitih izdanja figurice) sam dobio na poklon od tate nakon jednog od njegovih putovanja u Njemačku. Imao je oklop, više odijelo, koji se skidao i mogao se nakon što bih ga povukao, naglo okrenuti u struku. Bio je i više od igračke. A kada su u robnu kuću Sarajaku počeli dobavljati Masterse počeo sam praviti kolekciju poput ostale raje. Nabavio sam, u stvari bolje bi bilo da kažem natjerao sam svoje plačem da mi kupe, He-Mana, a poslije i komplet koji se sastojao od topa sa kojeg bi Skeletora zbacio mehanizam pokrenut „pogotkom“ snopa svjetlosti sa naprave koja bi bila prikačena za He-Mana. Dakako, postala je hit u raji.
Ono što smo smišljali prevrćući se u krevetu petkom navečer sprovodili smo u djelo sutra. Od stiropora smo pravili brodove – letejelice za figurice Mastersa, stružući ga o zgradu i oblikujući dijelove. (Što hrapavija zgrada, to veći uspjeh pri pravljenju letjelice.) U neka doba smo počeli sa pravljenjem drvenih mačeva, po uzoru na He-Manov, dok smo štitove od kartona izrađivali koristeći se raznim tehnikama savijanja i postavljanja šiblja unutar štitova na koje smo crtali detalje upamćene iz serije. Kako je mama radila kao profesorica esha u školi jedan njen kolega, vičan obradi drveta, mi je izradio mač kojeg sam ja sa ponosom pokazivao raji. Toliku zavist je izazvao taj mač da su se najednom njih dvoje – troje nakon određenog vremena pojavili sa sličnim tvorevinama, ali je ostalo upamćeno da sam ja prvi imao mač od drveta koji je bio poput He-Manovog.
I zaista, ti dani provedeni u igri sa figuricama Mastersa u parku, ili naše uživljavanje u uloge iz crtane serije, su ostale kao sjećanje na bezbrižno djetinjstvo i dane u kojima nam je jedino kiša mogla pokvariti raspoloženje, mada bi i tada igraonica iz parka bila preseljena kod nekoga u stan.
