Jedan od najljepših i najpotresnijih ljubavnih filmova u historiji Hollywooda, Sjaj u travi (Splendor in the Grass), remek-djelo velikog američkog reditelja Elije Kazana, na programu Federalne televizije je u nedjelju, 14. juna, u 13:35 sati.
Smješten u Kansas kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća, uoči Velike ekonomske krize koja će promijeniti lice Amerike, film prati ljubavnu priču između Wilme Dean Loomis i Buda Stampera, dvoje mladih ljudi čije osjećaje i snove guše društvene norme, porodični pritisci i strogi moralni obrasci vremena u kojem žive. Ono što počinje kao velika srednjoškolska romansa postupno se pretvara u dirljivu i bolnu priču o odrastanju, zabranjenim željama, izgubljenim iluzijama i emocionalnim posljedicama društvenih stega.
Iako je snimljen početkom šezdesetih godina, Sjaj u travi i danas djeluje iznenađujuće moderno. Kazan i scenarist William Inge otvorili su teme o kojima je tadašnji Hollywood rijetko govorio – seksualnoj frustraciji, puritanskom odgoju, psihičkom zdravlju, porodičnoj represiji. U vremenu kada je američka kinematografija još uvijek bila ograničena strogim produkcijskim kodeksima, film je na izuzetno hrabar način prikazao unutrašnje sukobe mladih ljudi suočenih s prirodnim željama koje društvo pokušava potisnuti.
Film je režirao Elia Kazan, jedan od najutjecajnijih američkih autora 20. stoljeća, tvorac klasika poput Tramvaja zvanog čežnja, Na dokovima New Yorka i Istočno od raja. Kazan je bio poznat po izuzetnoj sposobnosti rada s glumcima i psihološkoj dubini svojih filmova, a upravo je njegov rad pomogao afirmaciji nekih od najvećih glumačkih imena američke kinematografije, među njima Marlona Branda, Jamesa Deana i Warrena Beattyja.
Uloga Wilme Dean Loomis smatra se vrhuncem ranog stvaralaštva Natalie Wood i jednom od najzahtjevnijih interpretacija koje je ostvarila. Nakon uspjeha filmova Buntovnik bez razloga i Priča sa zapadne strane, Sjaj u travi je potvrdio njen status ozbiljne dramske glumice. Za ovu je ulogu nominirana za Oscara za najbolju glavnu glumicu, a kritičari su posebno isticali način na koji je prikazala emocionalni slom mlade žene rastrgane između vlastitih osjećaja i očekivanja društva.
Film je istovremeno predstavio i tada nepoznatog Warrena Beattyja. Iako mu je ovo bio filmski debi, njegova pojava na platnu izazvala je veliko zanimanje publike i kritike. Beatty je za ulogu Buda Stampera osvojio Zlatni globus za najperspektivnijeg glumačkog debitanta, a već nekoliko godina kasnije postao je jedna od najvećih zvijezda Hollywooda, ostvarivši nezaboravne uloge u filmovima poput Bonnie i Clyde, Shampoo, Reds i Bugsy.
Scenarij je napisao William Inge, jedan od najvažnijih američkih dramskih pisaca poslijeratnog perioda. Inge je priču zasnovao na vlastitim iskustvima odrastanja u Kansasu i stvarnim događajima iz života ljudi koje je poznavao. Za scenarij je nagrađen Oscarom, a mnogi ga i danas smatraju jednim od najboljih originalnih scenarija u historiji američkog filma.
Naslov filma inspiriran je stihovima pjesme “Ode: Intimations of Immortality“ engleskog romantičarskog pjesnika Williama Wordswortha. Čuveni završni citat iz pjesme, koji govori o pronalaženju snage u sjećanjima na ono što je izgubljeno, jedan je od najpoznatijih završetaka u historiji američke kinematografije i ključ za razumijevanje cijelog filma.
Ovjenčan Oscarom za najbolji originalni scenarij, nominiran u više kategorija Američke filmske akademije te uvršten među klasike zlatnog doba Hollywooda, Sjaj u travi ostao je trajni simbol generacije mladih ljudi rastrganih između vlastitih osjećaja i zahtjeva društva. Više od šest desetljeća nakon premijere njegova emocionalna snaga nije oslabila, a priča o ljubavi koju su uništili strahovi, predrasude i očekivanja drugih i danas jednako snažno pogađa gledaoce svih generacija.
