Piše: Sead Vegara

Djeca, posebno dječaci, odrastali osamdesetih godina prošlog stoljeća, dobro su upamtili moćnog He-Mana i ekipu Gospodara svemira. Prije svega preko igračaka i istih popraćenih crtanom serijom He-Man and the Masters of the Universe. Gledati očima dječaka iz osamdesetih originalnu crtanu seriju i sada očima 40-i-nešto-godišnjaka svojevrsni reboot u vidu igranog filma čini upravo to da (ne) možete oživjeti i uskrsnuti jedinstveni osjećaj koji bi vas vratio u djetinjstvo. 

Gospodari svemira; režija: Travis Knight; uloge: Nicholas Galitzine, Camila Mendes, Idris Elba, Jared Leto; 2026.

IMDb rejting: 7.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 68%

Sakupljanje raznih igračaka i igranja sa istim, često sa rajom u parku, a nerijetko i kući, sam ili sa bratom predstavljalo je nešto najbolje i najljepše u mom djetinjstvu. Naravno, škola je bila na prvom mjestu i tako je teklo i prolazilo vrijeme raspodijeljeno na školsku nastavu, zadaće i igru. Igračke bi često puta znale biti popraćene i crtanom serijom, te se to pretvaralo u nešto zaista prelijepo. Mastersi su bili igračke koje su kao i sve ostale imale pozitivce i negativce, sile dobra i sile zla, a nekako su se “uvukle“ u raju na način koji je i bio svojstven takvim igračkama – preko crtane serije. Masters of the Universe su počeli sa prikazivanjem na televiziji nedjeljom navečer, poput svih ostalih, ali su sretnici sa satelitskom mogli pratiti i rano ujutru na TV-u radnim danima. Razlika je u tome što su epizode prikazivane nedjeljom bile sinhronizovane, dok su ove na satelitskoj bile na engleskom.

Na zemlji Eterniji vladao je Kralj sa Kraljicom čiji se stidljivi sin, princ Adam, pretvarao u nepobjedivog He-Mana kada bi zli Skeletor zaprijetio miru, i pokušao otkriti tajnu Sive lubanje.

Bane je prvi u raji dobio jednog od Mastersa, i to pozitivca Man-at-Armsa, kojeg mu je donio otac iz Švicarske. Inače, Banetu je često iz Švice otac donosio igračke koje će se kod nas pojaviti tek nešto kasnije. Svog prvog Mastersa, zlog Skeletora (jednog od više različitih izdanja figurice) sam dobio na poklon od tate nakon jednog od njegovih putovanja u Njemačku. Imao je oklop, više odijelo, koji se skidao i mogao se nakon što bih ga povukao, naglo okrenuti u struku. Bio je i više od igračke. A kada su u robnu kuću Sarajaku (sadašnji Centar Aria) počeli dobavljati Masterse počeo sam praviti kolekciju poput ostale raje. Nabavio sam, u stvari bolje bi bilo da kažem natjerao sam svoje plačem da mi kupe, He-Mana, a poslije i komplet koji se sastojao od topa sa kojeg bi Skeletora zbacio mehanizam pokrenut „pogotkom“ snopa svjetlosti sa naprave koja bi bila prikačena za He-Mana. Dakako, postala je hit u raji.

Ono što smo smišljali prevrćući se u krevetu petkom navečer sprovodili smo u djelo sutra. Od stiropora smo pravili brodove – letjelice za figurice Mastersa, stružući ga o zgradu i oblikujući dijelove. Što hrapavija zgrada, to veći uspjeh pri pravljenju letjelice. U neka doba smo počeli sa pravljenjem drvenih mačeva, po uzoru na He-Manov, dok smo štitove od kartona izrađivali koristeći se raznim tehnikama savijanja i postavljanja šiblja unutar štitova na koje smo crtali detalje upamćene iz serije. Kako je mama radila kao profesorica es-ha u školi jedan njen kolega, vičan obradi drveta, mi je izradio mač kojeg sam sa ponosom pokazivao raji. Toliku zavist je izazvao taj mač da su se najednom njih dvoje – troje nakon određenog vremena pojavili sa sličnim tvorevinama, ali je ostalo upamćeno da sam ja prvi imao mač od drveta koji je bio poput He-Manovog.

I zaista, ti dani provedeni u igri sa figuricama Mastersa u parku, ili naše uživljavanje u uloge iz crtane serije, su ostale kao sjećanje na bezbrižno djetinjstvo i dane u kojima nam je jedino kiša mogla pokvariti raspoloženje, mada bi i tada igraonica iz parka bila preseljena kod nekoga u stan.

Onda se pojavio i igrani film Gospodari svemira (1987) u kojem je Dolph Lundgren igrao princa Adama/He-Mana, a Frank Langella je bio Skeletor. Tada, taj, takav He-Man za tadašnju omladinu, dječarce od pet – šest godina bio je čaroban. Kasnije, nakon što su odrasli, ti dječarci su se skanjivali i sramili što su voljeli tog He-Mana, ali im je i dalje originalna serija bila nešto nedostižno. Proći će 39 godina i oni klinci iz osamdesetih (ne)će doći na svoje, jer je holivudska tvornica snova, tj. njeni moćnici su pročeprkali po “škrinji sa igračkama“ i izvukli iz nje Gospodare svemira i He-Mana.

Novi Masters of the Universe (2026) je sve što treba da bude, ali opet i nije. Jer, reditelj Travis Knight scenarij četvorice scenarista, Chrisa Butlera, Aarona Neea, Adama Neea i Davea Callahama, učinio je, sa armijom ljudi iza sebe, filmom tipa ništa-se-ne-vidi-ali-je-sve-brzo-i-šareno, u kojem bi trebali uživati fanovi originalne TV-serije i novi naraštaji koji se tek upoznaju sa likovima, ali mu to ne uspijeva. Istina, iako ima istomišljenika, reći će da je novi tretman starih likova “pogođen u sridu“, što se odnosi na izgled i kostime. Šale su ostale da “vise u zraku“ i pokušaju na silu da se bude smiješan.

Glumac Nicholas Galitzine, koji portretira princa Adama/He-Mana, trudi se biti trapav i smiješan, i to mu povremeno polazi za rukom, te ipak nedovoljno da napravi iskorak i spasi film od sudbine sedamsekundnog naslova (7 sekundi nakon filma se osjećate odlično i onda sve zaboravljate). Čak niti Jared Leto kao negativac Skeletor, koji očito uživa u ulozi, ne iskorištava, tj. upropaštava pojedine scene sa netegnutim humorom. Sve u svemu, ono što će presuditi daljem franšiziranju poznatog i prepoznatljivog IP-a tvornice igračaka Mattel, svakako su box office rezultati filma koji igra na kartu nostalgije, ali i pokušaja pribavljanja popriličnog broja novih naraštaja.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje