Piše: Nino Romić
Proizvodnja i trgovina narkoticima je široko rasprostranjen fenomen u Jugoistočnoj Aziji, a baš taj fenomen je blisko vezan za predsjednika Filipina, Rodriga Dutertea i njegov bespoštedni rat protiv droga. Kontroverzan za neke, a odmetnuli državnik za druge, Duterte je eskalirao navodni rat protiv narkotika u stvarni konflikt, a među žrtvama ovog rata, kako tvrde autori dokumentarnog filma Na liniji fronta, nalazi se i demokracija.
Djelo Marca Wiesea, Na liniji fronta (We Hold the Line), otvara takmičarski program 3. AJB Doc Film Festivala, prateći napore novinarke Marie Resse i tima koji predvodi u rasvjetljivanju konkretnih ishoda Duterteovog rata protiv narkotika i kriminala. Predsjednik Filipina upravlja ratom lično, kako se ponekad čini zaista u bukvalnom, prije nego prenesenom smislu. Mjere vlasti u Filipinima su stroge i nerijetko nesrazmjerne vrsti ili ozbiljnosti prekršaja, što Ressa i Rappler dovode u neposrednu vezu sa gušenjem demokracije na Filipinima.
Ipak, pažnju gledatelja će sa akademske rasprave o demokraciji i slobodnom govoru odvući hladna stvarnost dugačkoga popisa žrtava opisanog rata protiv narkotika. Film bilježi pojavu vansudskih postupaka policijskih službenika, počevši od svega nekoliko sati nakon inauguracije Rodriga Dutertea kao 16. filipinskog predsjednika na kojoj je novi predsjednik otvoreno najavio pravac nove državne politike. Nasilje koje je uslijedilo na ulicama glavnog grada i manjih mjesta služi kao glavni argument Resse i organizacije Rappler da su Duterte i njegova vlada prešli preko crvene linije.
Glavninu Wieseve građe za Na liniji fronta čine intervjui sa različitim osobama koje na jedan ili drugi način imaju interakciju sa Duterteovim ratom protiv narkotika, uključujući neke od aktera nasilja, preko novinara i aktivista koji bilježe samo nasilje, pa sve do Marie Resse i samog Rodriga Dutertea. Građa ne prenosi vrlo optimističnu sliku Filipina, no tu sliku svojim riječima grade baš Filipinci, a ne Wiese. Naracija je uglavnom prepuštena akterima pojedinih segmenata dokumentarnog filma, a Wiese se glasom pojavljuje u svega nekoliko prilika, uglavnom postavljajući pitanja tim akterima. Izravni komentar Wiesea se može jedino iščitati u par trenutaka kada se Na liniji fronta osvrće na ravnodušni odnos stranih službenika prema pojavama u Filipinima.
Na liniji fronta je prilično krcat uvid u filipinski rat protiv narkotika uprkos kratkom vremenskom trajanju koji odlikuje takmičarski program 3. AJB Doca. Zbog ovoga, film najbolje figurira kao detaljan uvod u centralnu tematiku koji bi trebao privući interes gledatelja, prije nego kompletan uvid u istu.
