Dijete ljubavi: Traumatična priča o maloj porodici

Piše: Sead Vegara

Čovjek stoji na vratima i kaže: „Ne znam da li ću sutra biti živ...“. Takav uvod u dokumentarac koji nosi naziv Dijete ljubavi (Love Child, 2019) hvata vas za gušu i uvlači u priču o troje ljudi koji su morali pobjeći iz svoje zemlje kako bi nastavili koliko-toliko normalan život. Zemlja iz koje su pobjegli je Iran, a zemlja u koju su došli je susjedna Turska. Sahand i Leila su u Iranu bili u (lošim) brakovima sa različitim partnerima, te su imali vanbračnu vezu koja je proizvela dječaka imenom Mani. Zbog načina na koji u Iranu gledaju na preljub, čovjek bi bio obješen, a žena kamenovana, Sahand i Leila sa malim Manijem bježe u Tursku.

Mani isprva odbija da prihvati Sahanda kao oca, jer ga je do tada zvao amidžom, što je prikazano u zaista potresnim scenama u kojima Mani plače vičući na Sahanda i nazivajući ga imenima. Dok traje proces u kojem pokušavaju dobiti azil političkih izbjeglica, utvrditi očinstvo, te se na kraju i vjenčati, Sahand i Leila sa Manijem provode dane u iščekivanju dobrih vjesti i malim, sitnim radostima kakve su kupovina bicikla te slavljenje dječakovog rođendana.

Sva ta dešavanja i događaje prati ekipa danskih dokumentarista na čelu sa rediteljicom Evom Mulvad, a traumatična priča o maloj porodici se odvija svojim tokom samo da bi nas dovela do neobećavajućeg i nerazrješenog kraja. Kroz dokumentarac se provlače detalji o Sahandovoj saradnji sa iranskom tajnom policijom za koju je određeno vrijeme bio doušnik, situacije u kojima ga posmatramo kao nastavinka engleskog jezika, kao i Leilino oduševljenje zbog dobitka posla nastavnice, također engleskog jezika. Mulvad se u pričanju priče putem pokretnih slika oslanja na za dokumentarni film tradicionalnu kameru iz ruke, ali i video zapise načinjene pomoću mobitela što priči daje prisniji ton. U svakom slučaju, svi ti snimci ukombinovani zajedno daju priči potreban patos.

U par navrata svjedočimo i svađi dvoje ljudi koji su zbog svoje ljubavi morali napustiti sve svoje bliske osobe, oca, majku i ostale rođake, samo da bi mogli živjeti zajedno. U tim momentima zaista se zrcali težina situacije u kojoj se nalaze i njihova žrtva za međusobnu ljubav i život normalne porodice.

Dijete ljubavi kao drugi film prikazan u sekciji Takmičarskog programa 3. AJB DOC-a zasigurno zaslužuje vašu pažnju, te zbog svoje tematike i načina pripovijedanja gravitira prema nekoj od ovogodišnjih nagrada Festivala.

Prethodna
Na liniji fronta: Duterte, demokracija i rat protiv narkotika
Sljedeća
Galeb: Ostavština oca Jugoslavije