Piše: Sead Vegara

Ispit iz predmeta Historija civilizacije na trećoj godini Političkih nauka u Sarajevu, Odsjek žurnalistika. Napolju je 50 stepeni u hladu. U učionici se svi preznojavaju, a jadnika koji odgovara znoj oblijeva u valovima. Profesor je izašao na trenutak, a ulogu ispitivača je preuzeo asistent. „I kolega, ne možete se sjetiti niti jednog renesansnog umjetnika? Ra... fa..e...“, asistent pokušava da pomogne. „Rafaelo, Mikelanđelo, Donatelo, Leonardo i...“, ispuca kao iz topa student. „I...“, zamišljeno upita asistent. „Splinter!“, reče jadni student kao da je tim imenom sebi osigurao čistu desetku. „Čestitam kolega. Vidi se da ste pratili crtanu seriju 'Nindža kornjače'. Prva četvorica zaista jesu renesansi umjetnici, ali četvrti je izmišljeni lik. Nažalost, to vas neće spasiti od ponovnog polaganja ispita. Vidimo se na sljedećem roku.“

TMNT: Out of the Shadows Nindža kornjače: Izvan sjenke; režija: Dave Green; uloge: Megan Fox, Tyler Perry, Stephen Amell, Noel Fisher, Jeremy Howard, Pete Ploszek, Alan Ritchson; 2016.

IMDb rejting: 6.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 34%

Situacija je to koja se zaista tako nekako i desila, možda malo karikirana, ali se ipak desila. A oni odrastali osamdesetih godina prošlog stoljeća na tadašnjoj televiziji Sarajevo su svake nedjelje prije (ili nakon?) dnevnika mogli pratiti crtanu seriju Nindža kornjače čiji su glavni likovi bile četiri humanoidne kornjače, a Splinter humanoidni pacov i njihov učitelj. Crtana serija je imala korijene u stripu koji su kreirali Kevin Eastman i Peter Laird, a tokom vremena snimani su igrani filmovi i razvijane razno-razne crtane serije. Gotovo da nije bilo tog djeteta u Sarajevu koji nije imao barem jednu figuricu Nindža kornjače. Dok su djevojčice igrale gume i školice dječaci su pravili nun-čake po uzoru na Mikelanđelove, mačeve poput Leonardovog i bodeže kao Rafaelove (od drveta, naravno), a kao Donatelov štap bi odlično poslužila i od mame ukradena oklagija.

Hollywood je dugo „muzao“ franšizu Nindža kornjače. Prvo su to bili glumci u gumenim odijelima, s početka dosta efektnim, a kako je vrijeme prolazilo sve više i više jeftinim, da bi na kraju uvjerljivije od toga izgledale lutke iz Muppet showa. I u crtanim serijama su bili slični postupci. Ali, sa poboljšanjem tehnologije, pri tome prvenstveno misleći na CGI (kompjuterski generiranu sliku) i animatori su stilizovanim izgledom uspjeli da vrate sjaj osamdesetih. Sa par CGI animirnih uradaka Kornjače su se vratile, da bi u 2014. konačno (ponovno) zasjale na velikom platnu. Naravno, uz pomoć motion-capture tehnologije kojom pokrete glumaca u odijelima sa senzorima prenose u kompjuter i stvaraju kompjuterski generirane likove.

Koliko god Kornjače izgledale uvjerljivo, ipak, kvalitet je izostao. Da se razumijemo, to i jeste dječiji film, ili barem film za one koji još nisu zaboravili na dijete u sebi, ali se sve činilo poput površno priređene predstave. Za razliku od prethodnika, nastavak Teenage Mutant Ninja Turtles: Out of the Shadows (Nindža kornjače: Izvan sjenke) je prezabavan i baš-baš dječiji film koji ne pretenduje da bude ništa više. Jednostavno se opustite, isključite mozak i prepustite da vas likovi vode na putovanje u djetinjstvo (barem jedan dio) u kojem nije bilo nikakve druge brige osim one da li će padati kiša i omesti igranje napolju sa figuricama Nindža kornjača.

Svi likovi su tu. TV reporterka April O' Neil (Megan Fox), naučnik Baxter Stockman (Tyler Perry), Bebop (Gary Anthony Williams) i Rocksteady (Stephen "Sheamus" Farrelly), Casey Jones (Stephen Amell), Shredder (Brian Tee), naravno kornjače: Michelangelo (Noel Fisher), Donatello (Jeremy Howard), Leonardo (Pete Ploszek), Raphael (Alan Ritchson) i Splinter (Tony Shalhoub), a čak se pojavljuje i vanzemaljac-kreatura-mozak Krang (glas Freda Armisena) sa svojim Tehnodromom.

Znam da ova imena mnogima ne znače baš ništa, ali onima kojima znače zasigurno će pobuditi stara sjećanja na omiljene likove iz djetinjstva. Doduše, takav je sličan osjećaj nostalgije bio i sa prvim dijelom, samo što je nastavak daleko zabavniji i do određene mjere kvalitetniji u odnosu na prvi film. Sami zaplet ne treba puno pojašnjavati niti pokušavati opisavati. Jer ako se odlučite provesti nešto manje od dva sata u zamračenoj dvorani u udobnom kino-naslonjaču samo znajate da ćete iz kina izaći sa blagim smiješkom na licu i utiskom da niste protraćili vrijeme gledajući čudo od pokretnih slika.