Piše: Sead Vegara

Sedam godina mukotrpnog rada iza kojeg stoji armija ljudi dovoljan su povod da finalni proizvod, u ovom slučaju prvi bosanskohercegovački dugometražni CGI animirani uradak Ptice kao mi (Birds Like Us), bude predstavljen u najboljem mogućem svjetlu. Potpisnik ovih redova se uvijek držao svojih načela: iskren, nemilosrdan i pošten, pa će stoga i ovaj uradak proći kroz “istu mašinu“. Dakle, animirani uradak Ptice kao mi, kako smo već rekli, nastao je dugogodišnjim mukotrpnim trudom i zalaganjem velikog broja animatora i brojnih ljudi uključenih u produkciju, a kreativna je vizija reditelja Faruka Šabanovića (korediteljica je Amela Ćuhara).

Birds Like Us; režija: Faruk Šabanović; glasovi: Izudin Bajrović, Zana Marjanović, Jasenko Pašić, Ermin Bravo, Muhamed Hadžović; 2017.

Unatoč rada sa svim našim ljudskim i tehnološkim kapacitetima, suočeni smo sa značajnim izazovima, s kojima smo se do sad nosili s hrabrošću. Moje kolege su radile svaki dan, gradeći projekt iz nemogućeg. U posljednje dvije godine bili smo u nastojanju da dosegnemo kvalitet globalne produkcije imajući u vidu nivo razvijenosti tehnologije i mogućnosti koje ona pruža u ovoj zahtjevnoj industriji. Granice se stalno pomiču, a mi pokušavamo zadržati isti nivo sa malim timom ograničenih resursa, izjavio je producent filma Adnan Ćuhara.

Film je inspirisan poemom „Govor ptica“ sufijskog pjesnika Farida al-Dina Muhammada Attara, koju su u scenarij derivirali reditelj Šabanović i nagrađivana scenaristica Olivija Hatreed. Radnju filma malo je poteško prepričavanjem približiti prvenstveno zbog toga što sama radnja u biti predstavlja svojevrsnu potragu za smislom, u svijetu ptica koje ne lete već žive u zatvorenom prostoru oaze zvane Birdabad. U Birdabadu postoji određena “nemilosrdna“ ravnoteža; ptice mesožderi iskorištavaju ostale stanovnike Birdabada tako što u svojevrsnoj žetvi („egvilibrijumu“) jedu jaja drugih ptica, a njima obezbjeđuju voće kao prehranu. U svoj toj nesmilosrdnoj ravnoteži par ptica, Hupu (u engleskoj sinhronizaciji glas Alicije Vikander, a u bosanskoj glas Zane Marajnović) i Hasan (koji je iz nekog razloga ostao bez glasa kojim se glasa, osim povremenog ispuštanja zvukova), očekuju prinovu koju nipošto ne žele dati u žetvi jer će im to biti jedino jaje. Spletom okolnosti, zajedno sa vođom ptica mesoždera Kondorom (u engleskoj sinhronizaciji glas Jeremya Ironsa, a u bosanskoj glas Izudina Bajrovića) i malom crvernom pticom Mi (Jeremy Irons/Jasenko Pašić), završit će izvan Birdabada i krenuti u pustolovinu otkrivanja smisla svog postojanja.

Sada, kada se ovako napiše, uopšte se ne čini kao da je to animirani uradak namijenjen djeci. Jer obično, a neko bi rekao i prvenstveno da su animirani filmovi namijenjeni upravo onom najmlađem uzrastu. Sa ostvarenjem Ptice kao mi to ipak nije slučaj jer mnogo toga je u ovom filmu filozofsko pitanje, a premalo i gotovo nikako nema onog prijeko potrebnog humora koje iziskuje svaki animirani film namijenjen najmlađoj populaciji. Stoga, utvrdićemo da su Ptice kao mi animirani film namijenjen odrasloj publici, koji najmlađi baš i ne bi mogli shvatiti.

Doduše, najmlađi, a pogotovo odrasli gledaoci u filmu, koji na izvjestan način djeluje inferiorno u odnosu na CGI animirane uratke koje smo naučili gledati u kinima (Disney, Pixar, DreamWorks, Blue Sky), ipak će moći pronaći mjesta koja će ih svojom maštovitom animacijom ostaviti zapanjene. To se odnosi na momente u filmu – igre svjetlosnih efekata – u kojima je osjetna fascinacija reditelja Šabanovića legendarnim muzičkim sastavom Pink Floyd i njihovim svjetlosnim šouovima na koncertima. To, i svakako lik Šišmiša (Khalid Abdalla/Ermin Bravo) koji je vjerovatno i najmističniji, time i najfascinantniji karakter (tome dodajući i da je najbolje animiran). Za muziku je odogovoran šesterostruki dobitnik muzičke nagrade Grammy Peter Gabriel koja filmu daje jednu sasvim uzvišenu notu bez koje cijeli film i ne bi djelovao tako “produhovljeno“.

Ipak, dugogodišnji rad na projektu, većim dijelom i nesretne okolnosti, ostavili su traga na finalnom proizvodu; određeni segmenti filma ne izgledaju baš najljepše, pri tome misleći na pojedine setove i pokoju animiranu sekvencu (momenti gdje likovi trče, npr.), ali ono što je za svaku pohvalu jeste činjenica da je film (konačno) završen i da, kao i svako drugo ostvarnje, ima dobrih i loših momenata, koji u ovom slučaju i u ovom omjeru tvore zanimljiv animirani uradak.