Piše: Sead Vegara
Filmski stvaraoci su na bezbroj načina obrađivali temu ljubavi, bilo to u vidu melodrame, drame, romantične drame/komedije. Nekad sa više, nekad sa manje uspjeha. Često su ti filmovi, posebno romantične komedije, znali biti odveć sladunjavi i predvidivi pa otuda i naziv limunada široko rasprostranjen, prihvaćen i priznat. Ostalo je zapisano u jednom tekstu da su američke, tj. holivudske romantične komedije filmovi u kojima se momak i djevojka upoznaju, zavole, pa prekinu, pate jedno za drugim, ili se ne podnose i na kraju završe zajedno, ili su najbolji prijatelji, a ona se udaje, ili... kombinacija ima mali milion i uvijek je sretan završetak. Postoje dakle obične limunade, gorke, zašećerene i dobro slatke limunade. Britanci su majstori u pravljenju takvih filmova.
Moja drska djevojka; reditelj: Jae-young Kwak; uloge: Cha Tae-hyeon, Jeon Ji-hyeon; 2001.
IMDb rejting: 8.1/10
Four Weddings and a Funeral (Četiri vjenčanja i sprovod) Michaela Newella, da pomenemo najbolji. Taj film je proslavio Hugha Granta. Još jedan Britanac, Nigel Cole, je snimio (pre)slatku limunadu pod nazivom A Lot Like Love (Nešto poput ljubavi) sa Amandom Peet i Ashtonom Kucherom u glavnim ulogama. Kad kažemo (pre)slatku, ne mislimo na to da je film koji ćete gledati nešto što ste vidjeli hiljadu puta u raznoraznim varijacijama na temu, nego nešto što će vas zaista opustiti i nasmijati, bez namjere da vam podilazi niti na sekundu. Onakva limunada koju napravite sami sebi, po svom ćejfu. Ni preslatka, ni gorka, nego tamam. Drugo je, gorko – slatka limunada, znalački iskonstruisana, napisana, odglumljena i s orkestriranom preciznošću snimljena, (500) Days of Summer (500 dana sa Summer). To je u stvari priča o ljubavi, patnji i svemu što ide uz prvopomenutu riječ – osjećaj, stanje. Scenaristi Scott Neudstadter i Michael H. Weber su napisali u jednu ruku antiromantičan i polukomičan film, pri tome pobjedonosno rješavajući problem holivudskih romantičnih komedija koristeći se sličnom idejom scenarističkog genija Andyja Kaufmana (Vječni sjaj nepobjedivog uma). Linearna radnja filma je “isječena na komadiće“ spojene zajedno bez ikakvog, na prvi pogled, logičnog redosljeda.
A nekad se ono što se čini kao sladunjava limunada razvije u film koji duboko ponire i preispituje temu ljubavi i sudbine. Takav je slučaj sa južnokorejskim filmom My Sassy Girl (Moja drska djevojka) reditelja Jae-young Kwaka. Dvoje protagonista, momak Kyun-woo i djevojka kojoj ne saznamo ime, naizgled su nespojiv par. Ne želeći da odajemo detalje, reći ćemo samo da se upoznaju, kako to obično biva, pod “čudnim“ okolnostima (holivudski „meet cute“) i tok njihove naizgled prijateljske veze je ispričan u filmu u dva dijela sa zaključkom. Djevojka, u fenomenalnoj interpretaciji glumice Jeon Ji-hyeon, se ponaša prema Kyunu, kojeg je portretirao Cha Tae-hyeon, na zapovjednički način. Šta si ona umisli to on, jadnik, mora ispoštovati. I upravo se iz tih njenih “bijesnih glista“ i načina na koji on sprovodi njenu volju stvaraju urnebesne situacije. Način na koji su upriličene njene maštarije koje je pisala u vidu sinopsisa za filmove (prvi kao akcioni film ubij-sve-i-vrati-se-sam tipa, drugi kao svojevrsni samurajski film) prožete temom putovanja kroz vrijeme je zaista smiješan i dopadljiv. Na Kyunovo negodovanje prilikom čitanja tih sinopsisa (i bilo čega drugog) ona bi samo rekla: „Žeiš li da umreš?“.
Ono što će se svidjeti pobornicima romantičnih komedija jeste način na koji su njih dvoje vrijeme proveli zajedno, za razliku od holivudskih “romkomova“, bez pretjeranog (ikakvog) fizičkog kontakta dajući više osjećajima na volju.
I upravo je to ono što film My Sassy Girl čini posebnim. Doduše, treba imati na umu da je to druga, sasvim drugačija, kultura od one zapadnjačke koja se ne libi prikazati sve i svašta. Narativ je nadasve zanimljiv i upečatljiv sa svim svojim malim scenarističkim finesama, dok je Kwakova režija jednostavno opuštena. Koliko je film bio uspješan pokazuje i činjenica da su Amerikanci uradili istoimeni remake samo bez ikakve originalnosti i ljepote koja je krasila izvornik.
Zašto ljudi snimaju romantične komedije? Da bismo nešto naučili iz njih? Teško. Možda poneku repliku i kako flertovati, zavoditi, ali bićemo iskreni. Romantične komedije se snimaju radi onih usamljenih srdaca koja još uvijek nisu našla partnera i koja će nadu i spas, za određeno vrijeme, potražiti baš u gledanju takvih filmova. Gledajući film My Sassy Girl upoznaćete se sa jednim drugačijim i (definitivno) zanimljivijim pristupom temi ljubavi nego što to rade u holivudskoj tvornici snova.
