Drugi igrani film Švedsko srce moje majke, renomiranog bh. reditelja Adisa Bakrača, snimljen prošle jeseni u jeku pandemije koronavirusa u produkciji HEFT-a i uz podršku Fondacije za kinematografiju Sarajevo započeo je svoj festivalski život velikim uspjehom na 46. izdanju Mojkovačke filmske jeseni sa nagradama za glavne protagonistice Faketu Salihbegović-Avdagić i Irinu Dobnik.
Drama koja govori o bespoštednoj majčinskoj ljubavi i prijateljstvu koje prevazilazi jezičke i kulturološke barijere rađena je prema scenariju velikog, nedavno preminulog bosanskog pisca Zilhada Ključanina, koji je za potrebe filma adaptirao tekst svog poznatog pozorišnog komada iz 2010. Nakon saradnje na predhodnom igranom filmu Ostavljeni iz 2010. koji je svoju svjetsku premijeru doživio na Karlovy Vary International Film Festivalu te naknadno osvojio čak šest nagrada na svjetskim festivalima Adis Bakrač i Almir Šahinović, producent i vlasnik kompanije HEFT Produkcija nastavljaju niz uspješnih projekata sa filmom Švedsko srce moje majke koji je 2015. pobjedio na konkursu Fondacije za kinematografiju Sarajevo. Projekat je naknadno dobio podršku HAVC-a, Ministarstva kulture i sporta KS, Ministarstva obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i sporta sbk/ksb, i AGICOA, najveće svjetske ogranizacije za naplatu kolektivnih prava. HEFT produkcija je projekat realizovala u koprodukciji sa EURO film iz Hrvatske i RTVFBiH.
Radnja filma Švedsko srce moje majke kreće u ljeto 1993. godine kad grupa bosanskih izbjeglica, zbog ratnih dešavanja u Bosni, izbjegne u Švedsku. Švedski crveni krst izbjeglice smješta u paviljon za migrante. Među njima je i srednjovječni bračni par Derviša i Adem. Derviša u paviljonu upoznaje Šveđanku Ingrid i uprkos jezičkoj barijeri, njih dvije postaju dobre prijateljice. Derviša saznaje da je Ingrid teško bolesna. U međuvremenu završava rat u Bosni, a Derviša kreće u potragu za svojim nestalim sinom pri tom skupljajući ljekovite trave za svoju najbolju prijateljicu...
U naslovnoj ulozi u filmu gledamo fantastičnu doajenku bh. glumišta Faketu Salihbegović-Avdagić, a tu su i tuzlanski veterani Nermin Omić i Irina Dobnik, kao i Armin Omerović i Aida Bukva u zapaženim rolama. Sam reditelj Adis Bakrač prošao je dug i trnovit put kako bi konačno nakon šest godina ugledao svoj drugi igrani film na velikom ekranu:
“Film je nastajao u specifičnim okolnostima. Sam proces od ideje da se snima ova priča do završetka postprodukcije trajao je šest godina. U tom periodu desili su se mnogi događaji koji su bitno utjecali na realizaciju filma. Kada smo bili u intenzivnoj fazi rada na scenariju iznenada je premino scenarista Zilhad Ključanin. Bez Zilhada u tom trenutku nije bilo moguće dalje zbog čega smo odlučili privremeno prekinuti rad na filmu. Godinu dana kasnije producent filma Almir Šahinović ponovo pokreće projekat i okuplja filmsku ekipu. Sve je bilo spremno za početak snimanja i onda je došla korona. Prinuđeni smo bili tri puta odgađati početak snimanja i istovremeno mijenjati lokacije za snimanje. Intenzivno smo tražili mogućnosti i rješenja za nastavak rada. Kao što i glavni lik filma majka Derviša istrajava na svom putu i nikad ne odustaje od svojih snova ni mi kao filmska ekipa nismo imali pravo odustati. Vjerovali smo u našu priču i znali da ćemo uprkos svemu uspjeti snimiti film. Zahvalan sam svim mojim saradnicima koji su učestvovali u realizaciji i dali svoj doprinos u nastajanju filma “Švedsko srce moje majke“, ističe Bakrač.
Nagrada za napore koje je cijela ekipa uložili u ovaj zahtjevan projekat došla je već sa prvom javnom projekcijom filma i pretpremijernom prikazivanju na 46. izdanju renomiranog crnogorskog filmskog festivala Mojkovačka filmska jesen koji je posvećen filmskoj glumi. Nakon ovacija publike poslije same projekcije potvrda vrhunskih glumačkih izvedbi došla je i na dodjeli nagrada koja je održana prije pet dana u Mojkovcu.
Jednoglasnom odlukom žirija Faketa Salihbegović-Avdagić je osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu dok je Irina Dobnik osvojila specijalno priznanje za ulogu Ingrid, prijateljice glavne junakinje, koja je prema riječima eksplikacije žirija: „Ostvarena gotovo bez reči, suptilnim, ali snažnim glumačkim sredstvima“.