Piše: Sead Vegara
Godina je bila 2019. i Marvel je bio na svom vrhuncu. Kinima su harali superjunaci i stripovski blockbusteri, a jedan i jedini, veliki američki i svjetski filmski reditelj, Martin Scorsese, neraspoložen stanjem u filmskom svijetu, sa razlogom je krivio Hollywood i neinventivnost filmadžija, te zaluđenost superherojima. Ironično, Scorsese je svoj tada novi film snimio pod banerom streaming servisa Netflixa i dao mu naslov The Irishman (Irac, 2019), a sami film je imao budžet od 160 miliona dolara, što je za jednu mafijašku dramu svakako veliki budžet. Po treći put su se zajedno na filmu pojavili kumovi, Robert De Niro i Al Pacino (pri put je to bilo na fe-no-me-nal-nom kriminalističkom hitu Michaela Manna Heat, a drugi put u ne baš tako kvalitetnom trileru Jona Avneta, Righteus Kill).
The Alto Knights; režija: Barry Levnson; uloge: Robert De Niro, Debra Messing, Kathrine Narducci, Michael Rispoli; 2025.
IMDb rejting: 5.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 39%
Novac utrošen za produkciju The Irishmana otišao je na CGI podmlađivanje njegovih glavnih junaka jer Scorsese nije mogao ići protiv sebe i svojih zvijezda pa da neko od mlađe generacije glumaca uskoči u cipele mladih De Nira i(li) Pacina, pa čak i Joea Pescija. Sve u svemu, bio je to lijep i kvalitetan oproštaj od dobrih momaka i njihov odlazak u zasluženu penziju. Ali, ako se pita pisac i scenarista Nicholas Pileggi, odgovoran za Scorseseove klasike Goodfellas (Dobri momci, 1990) i Casino (Kazino, 1995), postoji još dosta materijala za fino filmsko tkanje mafijaških priča.
Kao što su i Dobri momci i Kazino bazirani prema istinitim događajima i likovima, tako je Pileggi skrojio još jedan scenarij temeljen na stvarnim američkim mafijašima, onaj naslovljen The Alto Knights (2025). Ovoga puta, saradnja sa Scorseseom je izostala i u rediteljskoj stolici je sjedio veteran Barry Levinson. I upravo onako kako je to učinio u Scorseseovim filmovima, Pileggi sa savršenom stručnošću scenarij ispisuje na sličan način, dok Levinson uspijeva u tome da napisano, uz pomoć svoje glavne zvijezde, velikog i neponovljivog Roberta De Nira, pretoči u pokretne slike. Da stvar bude još bolja, De Nirovi fanovi će u filmu uživati u njegovoj dvostrukoj ulozi, onoj mafijaša Vitoa Genovesea i Franka Costelloa, što znači da publika dobija duplog De Nira za dvostruko više uživanja. Naprosto se ne zna koju je ulogu De Niro bolje odigrao; onu promišljenog i staloženog Costelloa ili naprasitog psihopate Genovesea.
Reditelj i glumac sarađuju po četvrti pu nakon ostvarenja Sleepers (1996), Wag the Dog (1997) i What Just Happened (2008), te se vidi da su na istim talasnim dužinama kada je riječ o režiji i glumi. Što se tiče same priče filma, ista prati dešavanja u New Yorku pedesetih godina prošlog stoljeća, sa naglaskom na 1957, ali također se povremeno vraća u prošlost likova i godine kada je u Americi na snazi bila prohibicija. Neki bi možda rekli da je Scorsese trebao još jednom režirati Pileggijev scenarij i da je Levinson pogrešno odabran za reditelja, ali uvijek će biti onih koji će na sve gledati sa negodovanjem i mrziti samo da bi mrzili.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
