Piše: Sead Vegara

“Ne živiš ovdje! Ne surfaš ovdje!“, riječi su koje na samom početku filma The Surfer (Surfer, 2024) nadobudni mladić nadimka Pitbull (Alexander Bertrand) sa drugarima, uputi porodičnom čovjeku i naslovnom “Surferu“ (Nicolas Cage), koji je došao na plažu sa svojim sinom (Finn Little) kako bi surfao i pritom “bacio pogled“ na kuću na obali u kojoj je živio kao klinac. Nakon prilično teatralnog nastupa tipa po imenu Scally (Julian McMahon), koji se postavi kao vođa lokalaca pod imenom Bay Boys, Surfer će odlučiti da ne može tek tako da se povuče i prepusti inicijativu.

Surfer; režija: Lorcan Finnegan; uloge: Nicolas Cage, Finn Little, Julian McMahon; 2024.

IMDb rejting: 6.2/10

Rotten Tomatoes rejting: 86%

Surfer će kako vrijeme bude prolazilo otkrivati detalje o svojim poslovima, namjeri da kupi staru kuću na plaži, planovima za nadolazeći Božić, ali polako i sigurno, dok se u pozadini čuje šum vjetra i udaranje valova o obalu, gubiti dodir sa stvarnošću, te (za)padati u apatiju. Naprosto se u jednom trenutku, do kojega se došlo postepeno gradnjom tenzije između, kako Surfera i lokalaca, tako Surfera i samog obalnog mjesta koje je u filmu lik sam za sebe, zamagli linija između zbilje i fikcije.

Toliko vas u taj i takav svijet uvuče sama Cageova gluma, njegova prvenstveno, ali i drugih glumca, te sama režija Lorcana Finnegana koji rediteljski uzor traži i pronalazi u onome velikog Sergia Leonea i njegovom radu na “dolarskoj trilogiji“. A to podrazumijeva korištenje mnogo krupnih planova lica, kao i detalja, i, naravno, muzike, koju je na zaista prefinjen način komponovao François Tétaz. Muzika je nadasve živa i vesela, kada treba, i isto toliko mračna i turobna kada se to očekuje. Rad direktora fotografije Radeka Ladczuka mesmerizujući je i u kombinaciji sa radom montažera Tonyja Cranstouna čini čuda čemu je i sama režija uzdignuta na jedan novi nivo.

Učiniće vam se tokom gledanja da Cageov lik uopšte nije onaj za koga ste mislili i smatrali da jeste, dok se bori sa očiglednom nevjericom u sebe i svoje postupke. Neće vam biti svjedno i pomalo ćete žaliti Surfera, ali isto toliko vam neće biti drago kada otkrijete šta se sve krije iza zamagljene vanjštine. Da biste u potpunosti doživjeli čaroliju pokretnih slika kakvu proizvodi The Surfer potrebno je da pohodite hram sedme umjetnosti. Ne treba vam se učiniti da ste pogriješili kad dođete u kino i budete jedini posjetilac na projekciji, jer mnogo kvalitetnih filmova prođe ispod radara, a jedan takav je Surfer. 

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje