Piše: Sead Vegara
Na prvoj poslijepodnevnoj projekciji novog filma na kino-repertoaru, u ovom slučaju ostvarenja Whalefall (U dubinama, 2026) reditelja Briana Duffielda, potpisnik ovih redova imao je tu privilegiju da u pokretnim slikama uživa u praznoj sali. Nije to prvi put da se dešava takva situacija, a po svoj prilici neće biti ni posljednji. Obično je riječ o nezainteresiranosti i(li) neupućenosti puka u kvalitetne naslove u ponudi, ali isto tako i nedovoljnoj promociji samih kino-prikazivača. Doduše, privući narod u kino na film čija se premisa sastoji od činjnice da mladog ronioca pri zaronu proguta ulješura i da on u njenoj utorbi ima još kisika za sat vremena, čini se kao zahtjevan zadatak. To je pokušano preko prvih teasera, trailera i isječaka. Svakako, prazna sala na jednoj projekciji i nije neko mjerilo, bez obzira na sve.
U dubinama; režija: Brian Duffield; uloge: Austin Abrams, Josh Brolin, Elisabeth Shue; 2026.
IMDb rejting: 6.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 73%
Whalefall prije svega predstavlja film uz koji ćete sigurno biti na ivici sjedalice dobar dio njegovog trajanja, te isto tako zadržavati dah poput njegovog glavnog protagoniste kada se nađe u “usisan“ u utrobu ulješure. Reditelj Brian Duffield je zajedno sa autorom istoimenog književnog predloška iz 2023. godine Danielom Krausom napisao scenarij za film u kojem su Krausovu prozu pretočili u iznimne pokretne slike, sa toliko sitnih detalja zbog kojih ćete i sami (poput glavnog junaka) osjećati klaustrofobiju, kao da ste zajedno sa njim u utrobi velike ulješure.
Priča počinje sa Mittom Gardinerom (Josh Brolin), kapetanom broda za ronjenje, za kojeg ćemo saznati kasnije u priči da je bolovao od neizlječive bolesti, i koji oduzima sebi život skočivši opasan tegovima u morske dubine. Svojoj ženi Zari (Elisabeth Shue), sinu Jayju (Austin Abrams), kćerkama Eve (Jane Levy) i Nan (Emily Rudd), ostavio je zapečaćena pisma, dok su oni napravili sprovod sa praznim kovčegom. Jay nikad nije prežalio smrt oca, niti je otvorio i pročitao ostavljeno pismo, i na godišnjicu smrti dolazi kući sa studija sa ludom idejom, koju nikome ne saopćava: da u morskim dubinama pronađe očeve ostatke. Jay ulazi u nemirno more, zaranja i nedugo zatim posvjedoči lovu ulješure na veliku lignju, nakon čega i sam završi u njenoj utrobi, sa nešto manje od sat preostalog kisika.
Sama scena u kojoj Jay završava u raljama ulješure upriličena je sa tolikom dozom horora da se prosto zgrozite i još k tome dobro uplašite. U utrobi ulješure Jay će postepeno uviđati, ispričano kroz flešbekove, koliko stvari ga je naučio njegov otac, i koliko ga je volio iako to i nije iskazivao na lijep način. Upravo su ti momenti oni kojima je potrebno razbiti klaustrofobiju stvorenu u unutrašnjosti ulješure, te daju značajan doprinos građenju priče.
Whalefall je ostvarenje koje je najbolje doživjeti u mraku kino-sale sa najboljim mogućim zvučnim sistemom i na što većem platnu, a to možete priuštiti sebi samo ako pohodite hram sedme umjetnosti.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
