Kinematografski ovisnik

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 3

Piše: Vesko Kadić Prvi film koji nagoviještava da je riječ o jednom zrelom autoru, stvaratelju koji realizira nešto više od pukog dokumenta bio je Sljeme za tjeme (1964), u kome Mutapčić daje iskrivljenu sliku naseobina i ljudi koji “učestvuju“ u neplanskoj gradnji. Dok se suvremeni gradovi  zahvaljujući industrijalizaciji naglo razvijaju, u njihova rubna područja doleze sa sela “zvani i neznani“, te uz najljepše dijelove modernog grada niče nepredviđena “divlja gradnja“. 

Iz bh. filmske čitanke: “Za one koji ne mogu da govore“

Piše: Mirza Skenderagić Kreiran u formi fikcionalne rekonstrukcije u kojoj glavna protagonistkinja igra samu sebe, sa prirodnim sjedinjenjem igranog i dokumentarnog roda i odlučnim autorskim izletima u autoreferencijalno i metafilmsko, te dubokom uzemljenošću u stvarnosti, ovaj neobični performativni film, donosi lično i umjetničko suočavanje sa stravičnom prošlošću, skrivenoj ispod čistih hotelskih plahti. 

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol. 2

Piše: Vesko Kadić Ako iz biografije autora Živka-Žike Ristića izdvojimo filmove Drvar (1958) koji govori o gradu s velikom povijesnom prošlošću, Posljednja poruka (1961) posvećenom ilegalcima Sarajeva u periodu od 1941. do 1945. godine, i njihovom organizovanom otporu u glavnom gradu BiH, Proljeće u mom gradu (1961) viđeno kroz slike najživotnijeg doba godine u kome se dešavaju godišnjice, mitinzi, polaganje cvijeća na spomenike i slično – onda smo dobili trilogiju Ristićevog stvaralaštva.

Mala povijest bh. kratkometražnog filma (1947-1990), vol.1

Piše: Vesko Kadić Bosanskohercegovački dokumentarni kratkometražni, kao i onaj kratki igrani, eksperimentalni i animirani film, po mnogim parametrima spada u sam vrh filmske umjetnosti ove zemlje, a sam pojam “Sarajevska škola dokumentarnog filma“ može se uspješno usporediti i s drugim dostignućima bh. umjetnosti uopće.

Iz bh. filmske čitanke: “Hanka”

Piše: Mirza Skenderagić Još od samih početaka bosanskohercegovačke kinematografije, sevdalinka nije činila samo muzičku podlogu filmskog djela, koja prati i upotpunjuje radnju, već je direktno učestvovala u kreiranju njegovog narativa i forme. Prvi primjer ovoga postupka zabilježen je u ostvarenju Hanka (1955) u režiji Slavoljuba Vorkapića, jednog od pionira filmske montaže, u kojem je do savršenstva spojena holivudska melodrama sa idejom bosanske sevdalinke.

Iz bh. filmske čitanke: “Pun Mjesec“

Piše: Mirza Skenderagić Iako je premijeru imao na Film Festivalu Cottbus koji ne pripada A festivalskoj klasi, Hamzagićev film "Pun Mjesec" je izazvao veliku pažnju javnosti u BiH, što zbog intrigantnog sadržaja i strukture u koju je postavljen, što zbog pozitivnih kritika koje su se prenosile među publikom.