Piše: Midhat Ajanović Ajan Selickov najšarmantniji film svakako je bio i ostao Coraline. Iako se radi o nominalno filmu za djecu sa mnom je te 2009. u kinu uglavnom sjedila odrasla publika, jer su ljudi čini se počeli shvaćati da samo zato što smo odrasli i ostarjeli nema razloga da se odričemo nečeg najljepšeg što ovaj svijet nudi, a to je bajka.
Piše: Vesko Kadić Animacija jedino živi u kontinuitetu svoga razvoja, u organiziranoj produkciji, međutim, i pošto drugi rodovi unutar bh. kinematografije nemaju baš svoj kontinuirani razvoj, a ni organizovanu infrastrukturu, što svaka zdrava kinematografija treba da posjeduje, moglo bi se desiti da se navedeno stanje preslika i na bh. animirani film, čime bi dobili dvojnika koji bi, nažalost, ličio na original sa svim izgledima za život od danas do sutra.
Piše Midhat Ajanović Ajan Ipak ako bih morao izdvojiti jedan od Widerbergovih filmova opredijelio bih se za Četvrt Gavran (Kvarteret Korpen, 1963), jedini njegov film koji sam vidio više puta. U uvodnoj sceni kamera švenka kroz zapušteno radničko naselje u Malmöu u kojem živi radnička klasa slična radničkim sredinama iz talijanskih neorealističkih filmova ili mahalama na rubnim dijelovima Sarajeva u kojima se odvija radnja Kusturicinog Sjećaš li se Dolly Bell.
Filmski portal Filmofil i Kinoteka BiH jednom mjesečno predstavljaju po dva plakata bh. filmova nastalih u periodu od 1951. do 2012.
Piše: Midhat Ajanović Ajan Kuća zla funkcionira kao metafora za socijalističku Poljsku koju Smarzowski vidi kao mračni zatvor u kojem caruju pohlepa, korupcija, izdaja najsvetijih ideala i temeljnih moralnih principa za šaku zlota. Apsurd tzv. socijalizma sadržan je u tome što su ljudi bili gramzivi tamo gdje su darežljivost i odricanje bili uvjet bez kojeg sistem nije mogao opstati. Naravno, ovo nije kretenski antikomunistički film jer samo naivčine za koje je smrt neprovjerena glasina vide stvari crno-bijelo.
Piše: Sead Vegara Nedavno završeni 8. Avant & Una Film Festival, održan od 26. do 31. jula, donio je dašak filmske čarolije u gradu Bihaću na jednoj i jedinoj rijeci Uni. Uz mnoštvo projekcija nadasve kvalitetnih i zanimljivih filmova, Bišćani i gosti Festivala također su mogli prisustvovati i nizu filmskih radionica, promocija knjiga, ali i posjetiti znamenitosti samog grada Bihaća.
Piše: Midhat Ajanović Ajan Tarkovskog su žigosali kao neprijatelja društva zbog njegove navodne religioznosti. Nije bio religiozan, ali je vjerovao. (Istinska poezija dolazi iz našeg osjećaja za religijsko. Pjesnik ne može biti nevjernik.) Ostavio je iza sebe cijelih jedanaest projekata koje mu nisu dali da budu snimljeni. Svijet je ostao siromašniji za, među ostalim, Hesseovu Igru staklenih perli i Camusovu Kugu u filmatizaciji Andreja Tarkovskog kao i za njegov životni san: film Idiot prema romanu Fjodora Dostojevskog.
Piše: Vesko Kadić S opisom sarajevske i neumske škole animacije, kao da se zaklapaju stranice o animaciji u BiH. Možda se već sutra u nekom drugom gradu u BiH, pojave animatori početnici, ili njihovi pokušaji da se realizuju animirani filmovi. O njima će, sigurno, govoriti netko drugo izdanje povijesti animacije u Bosni i Hercegovini.
Piše: Midhat Ajanović Ajan Priča koja počinje sa brutalnom pljačkom u jednom restoranu čega je posljedica šest leševa, vodi ka centru jedne izuzetno dobro organizirane industrije pornografije i prostitucije, sa ženama koje su izvršile plastične operacije da bi ličile na filmske zvijezde. Vodeći istragu Bud se iznenada nađe okružen korupcijom, zavjerama, rasizmom, narkomanijom i drugim prljavštinama unutar vrha policije i politike u Los Angelesu pedesetih godina.
Filmski portal Filmofil i Kinoteka BiH jednom mjesečno predstavljaju po dva plakata bh. filmova nastalih u periodu od 1951. do 2012.
