Play it again Sam

White Men Can't Jump: Fanovsko ostvarenje i loš remake

Piše: Sead Vegara White Men Cant Jump bio je prema određenim standardima star film iz 1992. s obzirom da smo ga otkrili tek pred kraj osnovne škole. Ali da je bio na svoj način zarazan i da nam je svojski zaokupirao pažnju malo je reći. Sada, 31 godinu poslije holivudski moćnici pokušavaju (i u velikome ne uspjevaju) rekreirati magiju originalnog filma sa remakeom koji je toliko loš da se ne da gledati.

Igrane adaptacije Disneyjevih animiranih klasika i “Mala sirena“

Piše: Sead Vegara Ne zovu bez razloga Hollywood “Tvornicom snova“, a studio Disney kao njegovog najdražeg i najvećeg “kovača snova“. Pod Disneyjevim skutima nalazi se Marvel sa svojim stripovsko-kinematografskim univerzumom (superherojski stripovski spektakli), Lucasfilm (franšiza Ratovi zvijezda), digitalni lutkari iz Pixara kao najoriginalniji i najtalentovaniji animacijski studio, te sama ostavština Disneyja – mnoštvo animiranih filmova, što klasika, što onih u pokušaju.

Guardians of the Galaxy: Najoriginalnija Marvelova trilogija

Piše: Sead Vegara S obzirom da su Čuvari galaksije pobrali same hvalospijeve kritičara, od filma se mnogo očekivalo, te je i više nego opravdao svoje kvalitete i zaslužno dobio epitet najboljeg ostvarenja iz Marvel Studiosa. U pitanju je bila celuloidna adaptacija opskurnog Marvelovog stripa, kojeg su 2008. (na osnovu originalog koncepta iz 1969. godine) kreirali Dan Abnett i Andy Lanning, a istog su pretočili u scenarij za istoimeni film scenarista i reditelj James Gunn, te koscenaristkinja Nicole Perlman.

Pogled u prošlost: “Volver“

Piše: Sead Vegara Gotovo niko od evropskih filmaša ne režira ženske likove kao Pedro Almodóvar. Njegovi ženski likovi su čvrsti i hrabri ujednom, i isto toliko fragilni i povučeni kada to trebaju da budu. Pažljivo nijansiranje njihovih karakternih osobina kroz situacije i fabulu u filmu čini tako lako i opušteno da jednostavno kada god da se uključite u film znaćete da ga režira španski majstor pokretnih slika Pedro Almodóvar.

48 Hrs: Partneri bez dlake na jeziku

Piše: Marko Njegić Iste godine 48 sati (1982) Waltera Hilla, nekoć znan i pod naslovom Zavjera u San Franciscu, radi nešto slično u drugom fahu. Prvih dvadesetak minuta filma žestoki je policijski akcijski krimić sedamdesetih u smrtno ozbiljnom stilu na potezu od Francuske veze do Prljavog Harryja s Nickom Noltejem u sjajnoj izvedbi mrzovoljna "pajkana" Jacka Catesa i ništa lošijim Jamesom Remarom u ulozi Ganza, policajčeve negativne zrcalne slike.

Up: Smiješan i dirljiv CGI animirani film

Piše: Sead Vegara Reditelj Nebesa, Pete Docter zanat je ispekao radeći Monsters Inc, također hvaljen, i kod djece i odraslih omiljen animirani film. Docter je digitalni lutkar koji je, sa armijom ljudi iza sebe – piksarovaca, uspio da ispriča prelijepu i nadasve brilijantnu priču o penzionisanom, starom prodavaču balona koji se upusti u avanturu vezavši balone za svoju kuću i namjeri se put Južne Amerike.

Pogled u prošlost: “As Good As It Gets“

Piše: Sead Vegara Zauvijek trebamo biti zahvalni Jamesu L. Brooksu što je svojim filmom, bar kada je autor ovog teksta u pitanju, stvorio neku vrstu ovisnosti i želje za gledanjem ponovo i iznova. Naposljetku, to je bezopasna potreba, lako zadovoljena, i istinu govoreći, malo je takvih na svijetu.                                                        

The Mummy/The Mummy 2: Indiana Jones u pijesku vremena

Piše: Marko Njegić Od 1999. naovamo malo tko nije gledao Mumiju 1&2, ali teško da nekome Fraserove riječi mogu pokvariti krajeve filmova budući da je priča u kratkim crticama svedena u junakovim riječima: “Izbaviti damu u nevolji, ubiti negativca, spasiti svijet.” Upravo je Fraser, u ulozi svojevrsnog mladog Indiane Jonesa kojeg upoznajemo u Legiji stranaca, jedan od glavnih razloga popularnosti vješto napravljenog prvog filma (puno boljeg od drugog) i nije čudno da ga je The Mummy katapultirao u holivudske zvijezde.

Frankie and Johnny: Vjera u neizmjernu moć ljubavi

Piše: Sead Vegara Scenarij za film potpisuje sam dramatičar McNally, dok je za režiju zaslužan sada već legendarni Gerry Marshall. McNally je od svog komada bukvalno smještenog u jedno veče u sobi konobarice Frankie u kojoj će se miriti i svađati sa kolegom sa posla, kuharom Johnnyjem, u filmu uspio ispripovijedati tako lijepu priču sa razrađenom dramaturgijom, proširivši dešavanja na nekoliko dana, dodavši dosta likova od kojih je svaki toliko vješto psihološki iznijansiran, a već savršeno odglumljen.