Piše: Marko Njegić Redatelj Christopher Nolan načas je s leđa kadrirao Jokera, jednog od pljačkaša, kako drži masku klauna u lijevoj ruci, a onda prepustio ostalim lopovima da pričaju o njemu, pumpajući njegov lik i djelo. "Znam zašto ga zovu Joker. Zašto? Čuo sam da se šminka. Šminka? Da, da plaši ljude. Znaš, ratne boje..."
Piše: Marko Njegić U usporedbi s današnjim (animiranim) filmovima, prenapučenim digitalnom slikom, Who Framed Roger Rabbit možda izgleda malčice zastarjelo i neki ga lako mogu uzeti zdravo za gotovo, ali njegova jedinstvena kreativna vizija, inteligencija i energija čine ga vječno mladim, zimzelenim i 30-ak godina nakon premijere.
Piše: Sead Vegara White Men Cant Jump bio je prema određenim standardima star film iz 1992. s obzirom da smo ga otkrili tek pred kraj osnovne škole. Ali da je bio na svoj način zarazan i da nam je svojski zaokupirao pažnju malo je reći. Sada, 31 godinu poslije holivudski moćnici pokušavaju (i u velikome ne uspjevaju) rekreirati magiju originalnog filma sa remakeom koji je toliko loš da se ne da gledati.
Piše: Sead Vegara Ne zovu bez razloga Hollywood “Tvornicom snova“, a studio Disney kao njegovog najdražeg i najvećeg “kovača snova“. Pod Disneyjevim skutima nalazi se Marvel sa svojim stripovsko-kinematografskim univerzumom (superherojski stripovski spektakli), Lucasfilm (franšiza Ratovi zvijezda), digitalni lutkari iz Pixara kao najoriginalniji i najtalentovaniji animacijski studio, te sama ostavština Disneyja – mnoštvo animiranih filmova, što klasika, što onih u pokušaju.
Piše: Sead Vegara S obzirom da su Čuvari galaksije pobrali same hvalospijeve kritičara, od filma se mnogo očekivalo, te je i više nego opravdao svoje kvalitete i zaslužno dobio epitet najboljeg ostvarenja iz Marvel Studiosa. U pitanju je bila celuloidna adaptacija opskurnog Marvelovog stripa, kojeg su 2008. (na osnovu originalog koncepta iz 1969. godine) kreirali Dan Abnett i Andy Lanning, a istog su pretočili u scenarij za istoimeni film scenarista i reditelj James Gunn, te koscenaristkinja Nicole Perlman.
Piše: Sead Vegara Gotovo niko od evropskih filmaša ne režira ženske likove kao Pedro Almodóvar. Njegovi ženski likovi su čvrsti i hrabri ujednom, i isto toliko fragilni i povučeni kada to trebaju da budu. Pažljivo nijansiranje njihovih karakternih osobina kroz situacije i fabulu u filmu čini tako lako i opušteno da jednostavno kada god da se uključite u film znaćete da ga režira španski majstor pokretnih slika Pedro Almodóvar.
Piše: Marko Njegić Iste godine 48 sati (1982) Waltera Hilla, nekoć znan i pod naslovom Zavjera u San Franciscu, radi nešto slično u drugom fahu. Prvih dvadesetak minuta filma žestoki je policijski akcijski krimić sedamdesetih u smrtno ozbiljnom stilu na potezu od Francuske veze do Prljavog Harryja s Nickom Noltejem u sjajnoj izvedbi mrzovoljna "pajkana" Jacka Catesa i ništa lošijim Jamesom Remarom u ulozi Ganza, policajčeve negativne zrcalne slike.
Piše: Marko Njegić Geneza Prave romanse seže iz Tarantinovog prvog i nedovršenog filma Rođendan mog najboljeg prijatelja (My Best Friend s Birthday, 1987.). Tarantino je snimio film dok je radio u videoteci uz pomoć prijatelja Rogera Avaryja (direktor fotografije) s kojim je napisao Pulp Fiction.
Piše: Sead Vegara Reditelj Nebesa, Pete Docter zanat je ispekao radeći Monsters Inc, također hvaljen, i kod djece i odraslih omiljen animirani film. Docter je digitalni lutkar koji je, sa armijom ljudi iza sebe – piksarovaca, uspio da ispriča prelijepu i nadasve brilijantnu priču o penzionisanom, starom prodavaču balona koji se upusti u avanturu vezavši balone za svoju kuću i namjeri se put Južne Amerike.
Piše: Sead Vegara Zauvijek trebamo biti zahvalni Jamesu L. Brooksu što je svojim filmom, bar kada je autor ovog teksta u pitanju, stvorio neku vrstu ovisnosti i želje za gledanjem ponovo i iznova. Naposljetku, to je bezopasna potreba, lako zadovoljena, i istinu govoreći, malo je takvih na svijetu.
