Bh. filmska čitanka

Iz bh. filmske čitanke: “Scream For Me Sarajevo“

Piše: Mirza Skenderagić Svoj vrhunac, bh. dokumentarni film dosegnuo je 2016. godine, kada je film Scream For Me Sarajevo (2016), autora Tarika Hodžića i Jasenka Pašića, započeo ispisivanje novih stranica historije bosanskohercegovačke kinematografije. Naime, ovo ostvarenje osvojilo je na 22. SFF-u nagradu publike s ocjenom 4,98, što za ovaj festival predstavlja svojevrsni rekord.

Iz bh. filmske čitanke: “Aždaja“

Piše: Mirza Skenderagić Aždaji, kao i prethodnim Ramadanovim ostvarenjima Čudotvorno mlijeko (2010) i Kiyamet (2011), nedostaju snažnija idejna i narativna nit Tolerantije (2008), koja će još jednom poslužiti kao dokaz važnosti kvalitetnog scenarističkog predloška (čak i za animirani film), čiji nedostatak ne mogu popuniti niti izuzetno dojmljivi vizualni efekti.

Iz bh. filmske čitanke: “Otac na službenom putu“

Piše: Mirza Skenderagić Neoprezna opaska o crtežu u novinama pred ljubomornom ljubavnicom postaje dovoljna da Meša (Miki Manojlović), zaposlenik u Ministarstvu rada, završi na Golom otoku. On postaje jedan od ondašnjih uhapšenika čija krivica nikad nije utvrđena. Njegova porodica je sada prisiljena nositi se sa situacijom i čekati da ga puste iz zatvora. Priča je ispričana iz perspektive dječaka Malika (Moreno De Bartolli), Mešinog mlađeg sina, koji vjeruje u priču majke Sene (Mirjana Karanović) koja ga je uvjerila da je njegov otac “na službenom putu“.

Iz bh. filmske čitanke: “Quo Vadis, Aida?“

Piše: Mirza Skenderagić Ratna drama Quo Vadis, Aida? je, dakle, izvorno trebala biti zasnovana na knjizi “Pod zastavom UN – međunarodna zajednica i zločin u Srebrenici“ Hasana Nuhanovića koji je kao UN-ov prevoditelj preživio genocid u Srebrenici, ali je na koncu, zbog neslaganja oko scenarija, Žbanić kreirala sasvim novu priču o ženi Aidi, profesorici engleskog jezika u Srebrenici, koja nije postojala u stvarnosti, ali u čijoj sudbini se svakako oslikavaju životi preživjelih srebreničkih žena, majki, sestara..., kojima je ovaj film upravo i posvećen.

Iz bh. filmske čitanke: "Valter brani Sarajevo"

Piše: Mirza Skenderagić Hajrudin Šiba Krvavac kao reditelj koji je pravio filmove za publiku ili tzv. blockbustere, odnosno kino-hitove, žanrovski je autor u onolikoj mjeri u kolikoj je zanatsko savršenstvo umjetnost, što se recimo može reći za filmove Stevena Spielberga u Hollywoodu, sa ipak znatno slobodnijim i kreativnijim stvaralačkim pristupom. Šiba nije bio autor u umjetničkom smislu, njegovi filmovi nisu propitivali filmski jezik na način kao što su u to vrijeme radili autori jugoslavenskog “crnog talasa“, već je nastajao da se što direktnije približi publici.

Iz bh. filmske čitanke: “Ne ostavljaj me“

Piše: Mirza Skenderagić Aida Begić pripada novoj generaciji filmskih reditelja u BiH i jedna je od rijetkih koji prethodno pripremljeni teren od starijih kolega zvani bh. kinematografija, koristi za izgradnju vlastitog stila i autorstva, što su svakako primijetili i renomirani filmski festivali. Begić je iskoristila poziv od međunarodnog humanitarnog udruženja sa sjedištem u Turskoj, Beşir Derneği koje se, između ostalog, bavi i problemom izbjeglica, te snimila krajnje respektabilno ostvarenje Ne ostavljaj me (Never leave me), premijerno prikazano na Antalya Film Festivalu.

Iz bh. filmske čitanke: “Za one koji ne mogu da govore“

Piše: Mirza Skenderagić Kreiran u formi fikcionalne rekonstrukcije u kojoj glavna protagonistkinja igra samu sebe, sa prirodnim sjedinjenjem igranog i dokumentarnog roda i odlučnim autorskim izletima u autoreferencijalno i metafilmsko, te dubokom uzemljenošću u stvarnosti, ovaj neobični performativni film, donosi lično i umjetničko suočavanje sa stravičnom prošlošću, skrivenoj ispod čistih hotelskih plahti. 

Iz bh. filmske čitanke: “Hanka”

Piše: Mirza Skenderagić Još od samih početaka bosanskohercegovačke kinematografije, sevdalinka nije činila samo muzičku podlogu filmskog djela, koja prati i upotpunjuje radnju, već je direktno učestvovala u kreiranju njegovog narativa i forme. Prvi primjer ovoga postupka zabilježen je u ostvarenju Hanka (1955) u režiji Slavoljuba Vorkapića, jednog od pionira filmske montaže, u kojem je do savršenstva spojena holivudska melodrama sa idejom bosanske sevdalinke.