Piše: Marko Njegić Vrijeme je stalo kad se Claudia Cardinale (1938 – 2025.) pojavila u mitskom westernu Bilo jednom na Divljem zapadu (1968.) Sergija Leonea. Claudia je iskoračila iz vlaka, pogledala na sat (10.10h) i prošetala unaokolo, a u stopu je pratila veličanstvena glazba Ennija Morriconea.
Piše: Marko Njegić Mogao je Redford sve, biti s obje strane kamere kao jedna od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, oskarovski režiser i promotor mladih filmaša. Bio je (lijepo/najljepše) lice novog Hollywooda i sa Sundanceom porinuo američke indie filmove kakve znamo.
Piše: Marko Njegić Kalibar 22 za specijalista usput oslikava posthipijevsku Ameriku, njezino društvo i ekonomiju, posjedujući nešto od kontrakulturalnih road filmova poput Golih u sedlu i Točke nestajanja u pogledu gorkog pesimizma, tragike i fatalizma ranih sedamdesetih, ovjekovječena u egzistencijalnim ostvarenjima novog Hollywooda kojima pripada.
Piše: Marko Njegić Donnie Brasco je pokazao da Madsen može utjeloviti i kompleksnije tough guy likove, što je potvrdio u svom ponajboljem i najzrelijem nastupu u Kill Billu 2 kao Budd, brat negativca iz naslova (David Carradine) koji zdvaja o osveti i smrti. Ta žena (Uma Thurman kao Nevjesta; op.a.) zaslužuje svoju osvetu i... mi zaslužujemo umrijeti, govorio je Budd.
Piše: Marko Njegić Na primjeru Wild At Heart kinematografija može iznjedriti krajnje pomaknutu postmodernističku mješavinu romanse, kriminalističkog trilera i sapunice koja subvertira američku ikonografiju (otvorena cesta i road filmovi, pulp romani...), a ispunjena je referencijama na buntovništvo pedesetih Jamesa Deana i Elvisa Presleyja u liku Sailora (Cage izvodi karate udarce u prazno i pjeva Love Me Tender kralja rock ‘n’ rolla) te bajkovitog Čarobnjaka iz Oza (Odvest će nas daleko niz tu žutu cestu).
Piše: Marko Njegić Unatoč pozamašnu trajanju Seven Samurai brzo prolazi zahvaljujući Kurosawinom tečnom pričanju/oslikavanju arhetipske priče i likova ekspresivnom crno-bijelom fotografijom s kakvom su se mogli mjeriti samo Bergmanovi filmovi, stvorenom za kadrove silueta na horizontu.
Piše: Marko Njegić Tanka crvena linija je više od ratnog filma – poetično, meditativno, spiritualno, transcedentalno iskustvo. Rat (i sam život) viđen očima najvećeg pjesnika među redateljima i redatelja među pjesnicima.
Piše: Marko Njegić Tako, ako je Brat Pack izvana djelovao kao neki ekskluzivni klub mladih glumaca, iznutra to baš i nije bio. Za nas koji smo Brat Pack iskusili iznutra, bilo je to nešto sasvim drugačije, govori McCarthy u jednom trenutku dokumentarnog filma Brats koji je snimio u formi svojevrsne (grupne) terapije i mirenja s prošlosti nakon što je prethodno izdao knjigu istoimenih memoara.
Piše: Marko Njegić Otok Largo je inspiriran istoimenom kazališnom predstavom Maxwella Andersona u kojoj je Huston pronašao arhetipske noirovske elemente, od ogorčenog antijunaka do (fatalne) žene nerazjašnjene prošlosti, što u Nori prepoznaje Rocco, pa je u jednoj sceni titulira s Ti mala divlja mačko, a u drugoj joj šapće na uho nešto očito seksualno aluzivno kad ga je pljunila u lice.
Piše: Marko Njegić Nešto murphyjevsko Eddie pokušava izvući dok, skriven ispod maske/prostetike Ricka Bakera, glumi još neke likove, starog crnog brijača i njegovu vršnjačku bijelu mušteriju te pjevača grupe Sexual Chocolate, po uzoru na Petera Sellersa u Dr. Strangeloveu, čime je Princ otkriva Ameriku postavio temelje za njegove višestruke uloge u Luckastom profesoru, Bowfingeru i Norbitu.
