Piše: Duško Dimitrovski (Specijalno iz Cannesa za Filmofil.ba)
Jafar Panahi, poznati iranski reditelj i disident, sasvim opravdano, dobitnik je najvećeg priznanja na nedavno završenoj najboljoj svjetskoj smotri sedme umjetnosti, 78. Cannes Film Festivalu, za svoj gotovo sarkastični, tragikomični film To je bila nesreća.
Žiri pod predsjedavanjem poznate francuske glumice Juliette Binoche, bio je potpuno u pravu, kad je na kraju ovogodišnjeg 78. filmskog festivala u Cannesu, najveće priznanje – Zlatnu palmu za najbolje ostvarenje dodijelio filmu To je bila nesreća Jafara Panahija, reditelja veterana, inače starog poznanika festivala na Kroazeti i neumornog borca za ljudska prava. Ovom odlukom Žirija, Cannes '25. ulazi u historiju sedme umjetnosti kao prvi od izuzetno međunarodno afirmisanih festivala uopšte na kome je prezentovan jedan u ilegalnim uslovima snimljeni film, a ujedno i kao prva svjetska smotra sedme umjetnosti na kojoj je jednom takvom filmu dodijeljeno najveće festivalsko priznanje.
Jafar Panahi je snimajući ilegalno, dok se kao protivnik diktatorskog iranskog režima nalazio na izdržavanju zatvorske kazne, na gotovo, čini se, nemoguć način, samim tim učinio veliki podvig, koji zaslužuje veliko divljenje. Divljenje je još veće, ako je kao rezultat nadljudskih napora i nesumnjive kreativne snage reditelja, snimljen snažan umjetnički film kakvo predstavlja Panahijevo ostvarenje To je bila nesreća. Nesumnjivu vrijednost ovog filma je uspio spoznati najširi krug posjetilaca Cannesa '25, pa je reagovao velikim aplauzom u trenutcima saopštenja Žirija o proglašenju Panahijevog najnovijeg ostvarenja najboljim filmom na Festivalu i uručivanja Zlatne palme.
Inače, Jafar Panahi je lično prisustvovao velikom svjetskom filmskom festivalu, kao što je ovaj na Azurnoj obali, nakon punih 15 godina potpuno nezasluženog tamnovanja po zatvorima, koje je iranski diktatorski režim namijenio svojim političkim protivnicima. Film To je bila nesreća je sasvim osebujan i može se označiti kao neka vrsta osvetničkog roadmoviea, kako su ga okarakterisali neki od novinara i filmskih kritičara akreditovanih za praćenje i izvještavanje sa 78. filmskog festivala u Cannesu. Zapravo, riječ je o, u samo Panahiju karakterističnom stilu, snimljenoj sagi – trileru o jednom bivšem zatvoreniku, koji sasvim slučajno sreće policajca, za koga pretpostavlja da ga je mučio u zatvoru. Kako bi mu se osvetio, on ga kidnapuje i smješta u svoj autobus, u namjeri da ga likvidira. Međutim, uskoro počinje da ga nagriza crv sumnje, te on zajedno sa ostalim žrtvama tog zatvorskog nasilja, pokušava utvrditi pravu istinu.
Jafar Panahi, do sada na mnogim renomiranim festivalima, višestruko nagrađivani sineasta, uvrstava se, sasvim zasluženo, među najbolje nezavisne reditelje u savremenoj iranskoj kinematografiji. On je već za svoje debitantsko ostvarenje – nadasve poetični film Bijeli balon nagrađen Zlatnom kamerom u Cannesu 1995, a među najznačajnija priznanja koja su mu dodijeljena spadaju i Srebreni medvjed za film Taxi Teheran, kao i Specijalna nagrada za najbolji scenario za film Tri lica.
Kao akreditovani izvjestač sa Festivala mogu konstatovati da su diktature, nasilje i ratovi, kako u prošlosti, tako i u današnjem vremenu, bile dosta dominantne teme na Cannesu '25. U glavnom takmičarskom programu, i na brojnim specijalnim selekcijama prezentovani su neki novi filmovi veterana, od kojih su mnogi već i klasici sedme umjetnosti, a među njima se mogu izdvojiti Nouvelle Vague Richarda Linklatera (Before Midnight, Boyhood), posvećen francuskim novotalasovcima iz druge polovine prošloga vijeka, te The Phoenician Scheme Wesa Andersona i film Mlade majke već izuzetno afirmisanog belgijskog stvaralačkog tandema braće Jeana Pierrea i Lucae Dardennea.
Na izuzetno dobar prijem kako kod filmskih eksperata, tako i najšireg gledalačkog auditorija naišla je odluka organizatora Festivala da se glumačkim legendama i svjetskim starovima Robertu De Niru i Denzelu Washingtonu, dodijele najviša priznanja za dugogodišnje kreativno prisustvo u svjetskoj kinematografiji; De Niru – Zlatna palma za životno djelo i Washingtonu – Specijalna Zlatna palma.
Crvenim tepihom na Cannesu '25. su se prošetali svjetski starovi - internacionalno najafirmisaniji glumci i reditelji, pored već pomenutih De Nira i Washingtona, zatim Tom Cruise, Spike Lee, Emma Stone, Austin Butler, Robert Pattinson, Jennifer Lawrence, Benicio Del Toro, što je naišlo na oduševljenje prisutnih. Na posebno pozitivan odjek kod najšireg gledalačkog auditorija je naišla specijalno upriličena svjetska premijera najnovijeg nastavka serijala filmova Mission: Impossible, pod nazivom Mission: Impossible - The Final Reckoning reditelja Christophera McQuarriea, sa nezaobilaznim Tomom Cruisom kao tumačem glavne uloge.
Na kraju ovog osvrta na Cannes '25, konstatujemo, da nažalost, ove godine tu nije bilo nijednog filma iz cijelog našeg regiona, i to kako u glavnom takmičarskom, tako i u brojnim specijalnim programima.