Razgovarao: Sead Vegara

Bh. reditelj i scenarista Admir Buljugić se na filmskoj sceni pojavio ne baš tako davne 2014. godine sa filmom Reket. Bilo je to zanimljivo ostvarenje u kojem su redom nastupili domaći glumci i glumice. Sada, devet godina poslije u kina u BiH je stigao njegov novi filmski projekat koji nosi naziv Efekat leptira. Buljugić progovara o razlozima tolike pauze između filmova, načinu na koji je spremao projekat, radu sa glumcima i općenito o stanju u filmskoj branši.  

Od Vašeg dugometražnog igranog prvijenca “Reket“ prošlo je devet godina. Vaš novi film “Efekat leptira“ odnedavno je u kinima. Zašto tolika pauza među filmovima?

Razlog za dugu pauzu je jednostavan. Veoma je teško je doći do finansijskih sredstava, što je prvi i osnovni preduslov da bi se producirao jedan zahtjevan filmski projekat kao što je dugometražni igrani film. Scenario filma “Efekat leptira“ sam napisao 2017, ali je Fondacija za kinematografiju BiH finansijski podržala moj film tek 2021. Tada su se stekli uslovi da se krene sa višemjesečnim pripremama za produkciju filma, koja se odvijala u novembru prošle godine. Nakon toga film je ušao u fazu postprodukcije koja je također trajala nekoliko mjeseci i sada je konačno došlo vrijeme da se film predstavi publici u kinima širom BiH.  

Da li je u BiH zaista teško snimiti film osim ako nije u pitanju koprodukcija?

Ne bih rekao da je teško ili nemoguće snimiti film u BiH bez koprodukcijskih partnera, ali kada se film realizuje uz koprodukciju to uveliko olakšava proces realizacije projekta jer se snage takoreći udružuju i posao je tada uvijek lakše privesti kraju. Moje mišljenje je da su koprodukcije uvijek dobrodošle i ne treba bježati od toga.

S obzirom da i za jedan i drugi film potpisujete scenarij i režiju koliko se kreativni procesi na jednom i drugom filmu razlikuju?

Kao scenarist i reditelj uvijek imam jednak pristup poslu. A to je da kao i u svakom drugom ozbiljnom poslu morate imati ozbiljan pristup zadatku i pokušati dati sve od sebe koristeći svoje znanje i kreativnost.

Tematika “Reketa“ je i dan-danas aktuelna. Šta Vas je ponukalo da snimite taj film?

Iskreno govoreći više se i ne sjećam šta me je tačno inspirisalo da napišem scenario za film “Reket“. Tada sam više pratio dnevnu štampu nego sada i vjerovatno me u jednom trenutku ponukalo da se osvrnem na pojavu reketiranja, iznude i ostalih kriminalnih pojava u našem društvu.

“Efekat leptira“ zrelije je ostvarenje i osjetan je istančan scenarističko/rediteljski senzibilitet. Koliko dugo i kako ste pripremali ovaj projekat?

Moram priznati da sam kao scenarist radio veoma predano na scenariju filma “Efekat leptira“ više od pet mjeseci i iz nekog razloga puno više sam volio karaktere i samu priču u filmu, nego što je to bio slučaj sa filmom “Reket“. Vjerovatno se to sad primjeti i na finalnom proizvodu. Što se tiče rediteljskog dijela posla, tokom realizacije filma “Efekat leptira“ uslovi za rad su bili za mene mnogo lakši, imao sam više vremena da se pripremim, a imao sam i više iskustva jer sam imao već jedan film iza sebe.

Kada biste u nekoliko rečenica opisali tematiku svog filma “Efekat leptira“ koje bi one bile?

Na ovo pitanje bih vam mogao odgovoriti na različite načine, ali se bojim da bih tada otkrio previše detalja iz filma i tako gledateljima umanjio ugođaj gledanja u kinu. Razumije se, mislim na spoilere. Ali evo, reći ću ovo, ono što se desilo glavnim junacima u priči, moglo bi i vama da se desi.

Koliko se početni scenarij razlikuje od onoga što je snimljeno i završilo na filmu?

Početni scenario se uopšte ne razlikuje od onoga što je snimljeno ili što je završilo u filmu. Ništa se iz scenarija nije mijenjalo, niti dorađivalo. Jednostavno nije bilo potrebe.

Kako je bilo režirati glumce poput Mirvada Kurića, Damira Mahmutovića i Saše Oručevića, te naravno ostatak glumačkog ansambla, ko se prema Vama istakao?

Za mene kao reditelja bilo je pravo zadovoljstvo raditi sa svim glumcima na filmu. Znam da sad ovo zvuči kao fraza, ali vam iskreno kažem da mi je zaista bilo divno raditi sa svima. Svi do jednog su bili pravi profesionalci, predani svom poslu, pružajući ono najbolje od sebe. Stvarno sam imao sreću da radim sa tako divnim ljudima. Mi u BiH imamo dobre, talentovane glumce koji uistinu imaju puno toga da ponude, samo je velika šteta što se u BiH proizvodi tako mali broj filmova i mnogo glumaca u našoj zemlji nema priliku pokazati svoje glumačko umijeće. To me ne samo kao reditelja, već i kao čovjeka rastuži. Žalosno je kad znate da veliki broj mlađih glumaca i glumica, teško dobiju priliku da rade na filmu, da kreiraju likove, da stiču nova iskustva, itd.

Svjedoci smo sve manjeg interesa publike za domaće filmove jer uglavnom lokalne filmadžije snimaju filmove za festivale i nagrade. Vaš film je žanrovski konkretno određen, te da li mislite da će vratiti publiku u kina?

Istina je da je sve manje interesa publike za domaće filmove, ali šta bi tačno mogao biti razlog za to ja stvarno ne mogu reći. Teško je bilo šta prognozirati, ali ja se iskreno nadam da ćemo opet uskoro vidjeti zainteresiranu publiku za domaće filmove. Na kraju krajeva, filmovi se i prave radi publike.

Kakav je dalji život filma “Efekat leptira“, da li planirate prikazivanje u regiji?

Nakon predstavljanja filma “Efekat leptira“ publici u BiH, plan je distibuirati film i u svim zemljama bivše Jugoslavije. Već su ostvareni neki kontakti sa distributerima iz regije, ali vrijeme prikazivanja filma u kinima još nije poznato. Mislim da bi se to moglo desiti već početkom sljedeće godine. Istovremeno, planiramo da film pošaljemo i na filmske festivale.

Šta dalje možemo očekivati od Admira Buljugića? Radite li na nekom novom scenariju?

Trenutno ne radim na nekom scenariju. Imam nekoliko ideja za film, ali ne mogu baš da se odlučim šta prvo da pišem. Jedan dan mi se sviđa jedna ideja, drugi dan se zaljubim u drugu ideju za film i onda trećeg dana pomislim da niti jedna ideja nije dovoljno dobro. Proces je to koji uzima vremena. Vjerujem da će mi se sve to uskoro posložiti u glavi i da ću krenuti sa pisanjem novog scenarija.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans