Piše: Sead Vegara
U današnje vrijeme snimiti film koji će trajati nešto više od 90 minuta (da budemo precizniji 93 minute) predstavlja samo po sebi hvale vrijedno ostvarenje. Kada je prosječno trajanje holivudskog blockbustera svedeno na dva sata (i to zaista u rijetkim slučajevima) Steven Soderbergh je uspio snimiti film koji će imati sve prave odlike kvalitetnog i dobro koncipiranog djela, a neće trajati i trajati, koliko to znaju današnji filmovi. Početak, zaplet, kulminacija, rasplet i kraj, sve to je Soderbergh uspio u 93 minuta, potvrđujući da je to i više nego dovoljno vremena za pravu priču prema kojoj one izvikane produkcije u trajanju od dva i po sata izgledaju i imaju ukus razvodnjenog soka.
Operacija: Black Bag; režija: Steven Soderbergh; uloge: Michael Fassbender, Cate Blanchett, Regé-Jean Page, Tom Burke, Marisa Abela; 2025.
IMDb rejting: 7.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 97%
Soderberghov film Black Bag (Operacija: Black Bag, 2025) djelo je proisteklo iz scenarija koji potpisuje čuveni David Koepp (Mission: Impossible, 1996), a kao špijunski triler, žanrovske odrednice koju Koepp dobro poznaje, na svim mogućim poljima ispunjava uslove. Postavljene radnje na samom početku i uspostavljanja zapleta nedugo nakon toga Koepp je majstorski učinio, a Soderbergh zanatski znalački sproveo u djelo, tako da vas uvodna kadar sekvenca u trajanju od nekoliko minuta priprema za ono što će uslijediti. Dovoljno je da se ugodno namjestite u kino-sjedalicu i prepustite magiji pokretnih slika koje Soderbergh vješto niže jednu na drugu otkrivajući vam toliko od radnje/zapleta taman da vas drži u igri i zainteresirane.
Na samom početku agent George Woodhouse (Michael Fassbender) dobiva naređenje od svog pretpostavljenog da istraži curenje tajnih podataka vezanih za softver program kodnog imena Severus, a među krticama je i ime njegove supruge, također agentice, Kathryn (Cate Blanchett). Nakon što na večeri koju je priredio kolegicama, Clarissi (Marisa Abela) i Zoe (Naomie Harris), te kolegama, Freddieju (Tim Burke) i Jamesu (Regé-Jean Page), od kojih su svi uključeni na spisku koji je George dobio, uspijeva da “baci udicu“ i pokrene lavinu otkrića i dokaza.
Ono što će uslijediti majstorski je kvalitetno orkestrirana igra glumaca u kojoj nema niti jedne pogrešno odigrane role, a naprosto je očaravajuće sa kakvom lakoćom Soderbergh od svojih glumaca dobiva najbolje performanse. U biti prepoznatljiv rediteljski potpis, pored vrhunskog rada sa glumcima i, naravno, onaj direktora fotografije Petera Andrewsa, te montažerke Mary Ann Bernard, ostavlja utisak vrhunski urađenog filma. Kada još znate da su Peter Andrews i Mary Ann Bernard pseudonimi pod kojima je Steven Soderbergh obnašao još te dvije važne funkcije u stvaranju filma Black Bag onda jednostavno ostajete zapanjeni talentom reditelja koji je kadar snimiti svaki svoj film sa takvom profesionalnošću i žarom istinskog pasioniranog filmaša.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
