Snow White: Bespotrebna adaptacija animiranog klasika

Piše: Sead Vegara

Čovjek koji je u 2009. imao rediteljski debi sa izvanrednom (anti)romantičnom komedijom (500) Days of Summer (500 dana sa Summer), Marc Webb, nakon tog filma nije napravio ništa niti približno slično tome. Ono što je Webb kao reditelj debitant pokazao i dokazao bio je zaista inventivan način iznošenja klasične romantične priče kroz ispreturanu i retrospektivnu naraciju. I odmah nakon tog uspjelog (nezavisnog) filma, Hollywood je pružio svoje pipke. Webb je angažovan na reanimiranju Spider-Man franšize, koju je Sam Raimi doveo do ćorsokaka sa ostvarenjem Spider-Man 3. Angažovan je novi glumac – Andrew Garfield za naslovnu ulogu, film nazvan jednostavno The Amazing Spider-Man (Čudesni Spider-Man, 2012), i sve u svemu i nije bio toliko loš. Ekspresni nastavak The Amazing Spider-Man 2 (Čudesni Spider-Man 2, 2014) stigao je dvije godine kasnije i odmah se vidjelo da je Webb “prodao dušu đavolu“. Zanimali su ga samo šuštavi zeleni dolari, dok je kreativnost ostavio po strani. Pokušao se vratiti sa par “malih filmova“, ali se naprosto izgubio i nikada nije povratio početničku plamteću iskru.

Snjeguljica; režija: Marc Webb; uloge: Rachel Zegler, Gal Gadot, Andrew Burnap; 2025.

IMDb rejting: 1.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 42%

Sa svojim najnovijim ostvarenjem Snow White (Snjeguljica, 2025) jasno je kao dan da Webb ne vidi izlaza iz tamnog holivudskog blockbusterskog tunela. Jedan od najmoćnijih američkih filmskih studja, Disney u svojoj prijeko profilisanoj potrebi pokušaja adaptiranja animiranih klasika u igranu formu angažovao je Webba da prvom (ikada) dugometražnom animiranom filmu Snow White and the Seven Dwarfs (Snjeguljica i sedam patuljaka, 1937) napravi igranu verziju. Rezultat je i više nego poražavajući. Ono što će se maloj djeci učiniti zabavnim i zanimljivim (a iskreno, iako su ciljana publika upravo oni), onima malo starijim koji još nisu zaboravili na dijete u sebi i uživaju u bajkama, kompletna postavka filma učiniće se i zaista jeste totalna fula i bespotrebna adaptacija animiranog klasika. Djeca će uživati u šarenilu, setova, kostimima, pjevljivim pjesmama, njima dopadljivim likovima sedam patuljaka, Snjeguljice (Rachel Zegler), pomalo strahovati i pribojavati se zle kraljice (Gal Gadot), dok će upravo onima starijim to sve izgledati... Bespotrebno!

Prosto je postalo suvišno govoriti o određenim kreativnim postupcima u Hollywoodu, koji je od “tvornice snova“ postao “štanceraj priča“. I to ne inventivnih i inspirirajućih priča, već onih davno ispričanih kojima će pokušati dodati prstohvat magičnosti, i u biti uvijek (pro)pustiti magiju da iščili prije nego počne djelovati. Bajka braće Grim “Snjeguljica i sedam patuljaka“ obrađivana je mnogo puta i svaka od adaptacija je imala svojih dobrih i loših strana, ali ono što je još 1937. Walt Disney učinio sa istoimenim crtanim filmom ostaće upisano zlatnim slovima u analima animacije. Da je živ, Walt bi bio ogorčen na Marca Webba i njegov jalov pokušaj oživljavanja animiranog klasika, koji je postavio temelje za sve buduće (i sada već prošle) crtane filmove.    

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje 

Prethodna
Novocaine: Čovjek koji ne osjeća bol