Piše: Mirza Skenderagić

Dobri dileri iz Dallasa prvi je američki film režisera Jean-Marca Valléea, nakon solidnih ostvarenja C.R.A.Z.Y. (2005.), The Young Victoria (2009.) i Café de Flore (2011). Ipak, za razliku od većine njegovih evropskih kolega, Vallée nije stigao u Hollywood s namjerom da snimi visokobudžetni spektakl i da na taj način sebi osigura mjesto pod zvijezdama. On je izabrao Dallas Buyers Club za svoj projekat čiji je budžet bio, za američke uslove, „svega“ pet miliona dolara, što je bilo sasvim dovoljno da obezbijedi holivudske glumce koji koštaju mnogo više. Nakon solidnih rezultata kod kritike, šest nominacija i dva osvojena Oscara (najbolji glumac Matthew McConaughey i Jared Leto nagrađen za najbolju mušku sporednu ulogu) i odlične zarade na box officeu, Dobre dilere iz Dallasa je neophodno uvrstiti u reprezentativne primjere uspješnih američkih nezavisnih (indie) filmova. Ipak, on neće do kraja uspjeti izbjeći holivudizaciju i dobar njegov dio će podilaziti manipulaciji, klišeima i stereotipima  najvećih i najvažnijih američkim tema. Također, film će često karakterisati i relativno nerazrađena dramaturgija i plitki te ograničeni sporednim likovi koji služe kao neka vrsta „štaka“ glavnom liku.

Dobri dileri iz Dallasa; reditelj: Jean-Marc Vallée; uloge: Matthew McConaughey, Jared Leto,  Jennifer Garner; 2013.

IMDb rejting: 8.0/10

Rotten Toamtoes rejting: 94%

Dakle, radnja filma je smještena u 1985. godinu, kada je Reaganova administracija u Americi bila na vrhuncu i kada nikoga nije bilo briga za manjine, homoseksualce, sirotinju i bolesnike tada još nepoznatih bolesti. U sve ove kategorije spada Ron Woodroof (McConaughey), teksaški kauboj, čiji je „slobodan“ život nestao u jednom trenutnku, kada je saznao da je pozitivan na HIV i da mu je ostalo još 30 dana života. To su bili rani dani epidemije AIDS-a koji su podijelili SAD oko pitanja liječenja tog virusa. Američki kauboj, simbol američke moći i snage, postaje njen glavni neprijatelj, a američki način života počinje da razjeda svog vlasnika. Woodroof, alkoholičar, kockar, uživalac „slobodnih“ seksualnih usluga i apsolutni konzument  američkog „macho“ životnog stila, postaje njegova prva žrtva. Nakon što se ispostavi da ima nešto zajedničko sa „prljavim pederima“, rasista i homofob Ron Woodroof postaje AIDS aktivista koji se bori za prava homoseksualaca, prostitutki, narkomana i drugih pripadnika „američkih manjina“. Njegov glavni cilj postaje dostojanstveno liječenje koje mu zbog sebičnog interesa uskraćuju farmaceutski lobiji i FDA (Food and Drugs Administration – regulatorno tijelo za hranu i lijekove). Već nakon prvog koraka po izlasku iz bolnice, Ron će se suočiti sa istom homofobijom koju je i sam širio, i s vremenom će shvatiti da je njegova bolest, zapravo, sve što mu je ostalo. Ron, sada izbjegavan i odbačen od strane mnogih njegovih starih prijatelja, biva suprostavljen zlonamjernoj i korumpiranoj američkoj birokratiji, koja je u cilju pravilnog sprovođenja zakona spremna da žrtvuje ljudski život. Nakon što mu doktorica koja ga je primila u bolnicu kada je doživio nesreću na poslu (Jennifer Garner), odbije pomoći u pronalasku lijeka za liječenje AIDS-a, koji tada još nije bio odobren od strane FDA, i nakon što se otkrije da je lijek veoma limitirano efikasan, Woodroof će, zajedno sa transvestitom Rayonom (Jared Leto), pokrenuti klub kupaca alternativnih lijekova za sve bolesnike američke birokratije. Zaobilazeći vlasti, Woodroof udružuje snage sa onim koje je nekada izbjegavao, postavši njihov Mojsije.

Ipak, transformacija glavnog lika se ne može okarakterisati kao sasvim uspješna, bar ne kada je u pitanju njena scenaristička podloga. Naime, scenaristi filma Craig Borten i Melisa Wallack, do nekih scenarističkih rješenja dolaze po principu podrazumijevanja i izbjegavanja njihovih dodatnih objašnjenja i opravdanja, pa tako „putovanje“ glavnog lika gubi na samoj uvjerljivosti. U pojedinicim trenucima filma, Ron Woodroof prepreke na koje nailazi savladava suviše lako, što njegov težak i mučan put pretvara u relativno trivijalan. Samim tim, njegova promjena od čovjeka koji samo želi da zaradi (klasični Amerikanac) do dobročinitelja postaje nedovoljno uvjerljiva. Također, karakterizacija nekoliko sporednih likova je zasnovana na već viđenim stereotipima - roditelji se po pravilu uvijek odriču djeteta homoseksualca, te uvijek mora postojati ljubavni odnos u filmu (u ovome slučaju ne i seksualni). Zbog toga, lik doktorice predstavlja možda i najslabiju kariku scenarija. Naime, doktorica Eve koja od korporativnog izvršioca postaje zakleti vjernik Hipokratove zakletve, doktorica u službi ljudi, tokom cijelog filma ne uradi ništa konkretno što bi potkrijepilo njenu promjenu, osim što zajedno pati sa glavnim likom. Naravno, ni glumačka izvedba Jennifer Garner nije mogla biti uvjerljivija. S druge strane, drastične glumačke transformacije Matthewa McConaugheya i Jareda Letoa su, ipak, dovoljno istinite da sakrivaju rupe u scenariju i nadograđaju, također, nedovoljno razrađene likove.

Ipak, zajednička borba za dostojanstvom i prihvatanjem, postaje jedinstvena američka priča o moći preobražavanja. Dallas Buyer Club  jeste jasan i direktan film, snimljen u stilu cinéma vérité, obojen mračnim tonovima i uz posebnu zastupljenost zvuka, te film koji posjeduje plemenitu priču o izgubljenosti jednog vremena kada niko nije uočavao pravu i realnu opasnost koja cijelo čovječanstvo vodi u propast. Film počinje i završava scenom američkog rodeo nastupa. Na početku filma rodeo jahanje, kojem je prethodio Ronov razuzdani seksualni odnos (trenutak kada se zarazio HIV-om) završava padom jednog od američkih kauboja. Posljednja scena filma, koja portretira Woodroofa koji se grčevito drži za leđa bika, označava njegovo ponovno uzdizanje. Iako je američki kauboj sada duhovno izliječen, on i dalje ima onu neshvatljivu želju za životom na ivici.

I to se nikada neće promijeniti.