Piše: Mirza Skenderagić
Da li je u današnjem svijetu moguće snimiti TV seriju ili film, a ne posegnuti za pretjerivanjem? U sadržajnom, vizuelnom, idejnom, ili bilo kojem drugom smislu? Ipak, da bilo kakvo pretjerivanje, ne donosi nužno i uspješan rezultat, najbolje pokazuje novi Netflixov serijal, Monster: The Ed Gein Story (Monstrum: Priča o Edu Geinu, 2025) kao treća sezona američke antologijske biografske kriminalističke dramske serije Monster, koju su kreirali Ryan Murphy i Ian Brennan. Ova se sezona fokusira na najgoreg od svih serijskih ubica – Eda Geina (Charlie Hunnam) koji je u manjoj ili većoj mjeri inspirisao sva naredna ubilačka i silovateljska čudovišta.
Na osnovu ovakve najave koja je kroz agresivan PR nametnuta u medijima, moglo bi se očekivati zaista nešto zastrašujuće, ali istina je da Gein službeno ubio dvije žene te da je bio sklon silovanju ženskih leševa. Međutim, patološki odnos koji je imao sa majkom Augustom (Laurie Metcalf) a iz kojeg su proizašli svi njegovi psihički poremećaji, posebno seksualni, iz kojih je potom nastajala cjelokupna ritualnost samozadovoljavanja, pretežito i ženskom vešu, jeste slutila obećavajući prostor za suptilnu funkcionalnu razradu psihološke studije jednog bolesnog čovjeka, što Edie Gein i jeste bio.
Nažalost, autori su tu samo zakoračili. Tek površno se fokusirajući na njegov odnos sa majkom, koja vrlo brzo umire, autori su se postepeno sve detaljnije okretali apsurdno odvratnim i negledljivim trenucima Geinovih ubistava, mučenja, seksualnih činova sa leševima u fazi raspadanja, prizorima raskomadanih tijela, njegovih šivanja i isprobavanja maski napravljenih od ljudskih lica i na koncu i ženskog odijela izrađenog od kože oguljene sa leševa.
Iako bi trebalo da zastrašuje, sve ovo odbija gledatelje i teško da se realno može stvoriti želja za gledanjem nečega ovakvog, jer s vremenom postaje apsurdno i Geina pretvara u zaista mentalno zaostalu i morbidno glupavu osobu. Negdje između, u ovoj sezoni inače perspektivnog serijala, autori će trošiti vrijeme na ponavljanje istih razgovor između Eda i njegova majke te na njegovu besmislenu vezu sa Adeline Watkins (Suzanna Son), koja je u svojoj kontradiktornosti postala sklonija odvratnosti više nego i on sam. Segment koji je važno istaknuti kada je u pitanju ova Priča o Edu Geinu, jeste činjenica da je on osim što je inspirisao mnoštvo serijskih ubica i silovatelja poslije njega, u mnogome utjecao i na promjenu toka filma, jer su na osnovu njegovog lika i djela nastala neka od najvažnijih horor i triler ostvarenja, kao što su Psiho, Teksaški masakr motornom pilom i Kad jaganjci utihnu.
Tako će i autori Monstruma imati originalne posvete ovim filmovima, njihovim rediteljima, glumcima, pa i samom snimanju onih scena koje kao da su preslikane iz života Eda Geina. Ipak, ovo neće biti dovoljno, kao ni poveznica Edove zlokobnosti sa onom koja je dolazila iz postupaka nacista u Drugom svjetskom ratu, a posebno će odbijajuće dejstvo i konačno uzdizanje Geina u rock ikonu među serijskim zlostavljačima, gotovo mu priskrbljujući oreol nedužne žrtve stroge majke, kao da nije dovoljno što je u stvarnosti proglašen nevinim na temelju ludila. Samo istinski fanatici horor žanra mogu pronaći nešto za sebe u ovoj blago rečeno čudnoj sezoni. Ostali, nemojte ni pokušavati. Svijet je i onako pun sličnih budala.
Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a