Piše: Sead Vegara
Da li će se superherojski žanr vratiti – uskrsnuti – nakon premijere najnovijeg stripovskog spektakla Deadpool & Wolverine (2024)? Sudeći prema reakcijama publike i posjećenosti kina na projekcijama jedno je jasno. Marvelu je trebalo upravo to što nudi film, treći u franšizi, a ko zna koji po redu superherojski uradak. Kombinaciju otkačenog humora, samoparodiranja, vanserijske i kvalitetno upriličene akcije, te i više nego uvjerljivijih glumaca u rolama koje su ih obilježile.
Deadpool i Wolverine; režija: Shawn Levy; uloge: Ryan Reynolds, Hugh Jackman, Matthew Macfadyen, Emma Corrin; 2024.
IMDb rejting: 8.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 78%
I sve to ponudili su Ryan Reynolds i Hugh Jackman, kao Deadpool i Wolverine, u filmu koji jednostavno nema slabe tačke niti bilo kakve neujednačenosti. Naprosto, sve u filmu je apotekarskom preciznošću raspoređeno tako da red akcije slijedi nakon reda komedije, pa onda emotivnih trenutaka i opet komedije, i sve tako ukrug. Malo duže od dva sata trajanja filma treba držati u ritmu. Kada imate takve likove poput naslovnog dvojca i dvojicu glumaca raspoloženih za igru, ili je bolje reći nadigravanje, u kojem jedan drugog tako nadopunjuju, onda nemate problema da ispričate priču u kojoj gotovo sve počiva na njihovom međuodnosu.
Reynolds kao Deadpool po treći put (ako ne računamo X-Men Origins: Wolverine, 2009) pokazuje zašto je najbolji izbor za ulogu brbljivog antiheroja, dok Jackman još jednom, u periodu od preko 24 godine, dokazuje i pokazuje da ne postoji drugi glumac koji bi mogao da utjelovi Wolverinea – X-Mana sa kandžama od admantija.
Ono što su marketinški specijalisti vezano za promociju filma, vješto dozirajući u teaserima i trailerima, uspjeli postići ne otkrivši ništa od radnje filma sada je sve na otvorenom, te postoji samo pristojnost izbjegavanja opisa radnje. Svakako bi bilo zahvalno pomenuti samo djelić od onoga što vas očekuje ako se uputite u hram sedme umjetnosti na projekciju. To nešto u biti je činjenica da je priča razvijena u skladu sa sveprisutnim Marvelovim multiverzumom, koji je zapao u par teških godina i sa nekoliko razočaravajućih filmova. Sve to Reynoldsov Deadpool ismijava, često razbijajući četvrti zid, praveći metašale, dok Jackmanov Wolverine svemu daje protutežu svojom ozbiljnošću i neviđenom harizmom. Također, očekuje vas nekoliko vanserijskih cameoa.
Reynolds, kao jedan od petorice scenarista, uspio je toliko sočnih replika dodijeliti svom liku, ali i nekolko famnoznih introspektivnih monologa i tirada liku Jackmana. Sve to, kućni reditelj Ryana Reynoldsa, Shawn Levy na izuzetno vješt način, sa armjom ljudi iza sebe, uobličio je u izvanredne pokretne slike, zbog kojih ćete još jednom poželjeti otići u kino. Prosto, Deadpool Wolverine mami za najmanje još jedno gledanje, ako ne i dva, jer i više nego zanimljivih detalja je utkano u priču filma. Detalja koji ako ne pratite pozorno promaknu. Film će se ipak pokazati i kao spasitelj Marvel Studiosa, kompletne filmske industrije i ljetne filmske sezone. I da. Uskrsnuće superherojski žanr.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
