Piše: Sead Vegara

U jednom momentu, na samom početku filma Prva klasa – Pun gas! (2024), scenaristički dvojac Rade Ćosić (koji ujedno igra i jednu od glavnih uloga u filmu) i Zoran Mitrović, odaju počast velikom Draganu Nikoliću i filmu Nacionalna klasa (1979). Sasvim lijep “mig“ jugoslavenskom klasiku od kojeg posuđuje motiv trkaćih fića i spremanja za finalnu trku, koja može dovesti do prelaska u veći rang tamičenja, GT3, u slučaju osvajanja prvog mjesta. Prva klasa – Pun gas! donosi priču o dvojcu Bebi (Ćosić) i Nemcu (Miodrag Radonjić), vozačima istog tima, koji će proći put od velikih rivala do velikih prijatelja. A ta priča je ispričana kroz sjećanja drugog dvojca, vlasnika tima u interpretacijama Ljubomira Bandića i Nenada Jezdića, koji su pred zatvaranjem mehaničarske radnje i gašenja firme.

Prvoklasna komedija

Ono što se u američkom filmu i Hollywoodu zove “duhovni nastavak“, ta ista formulacija bi se mogla pripisati i Prvoj klasi u odnosu na Nacionalnu klasu. Postavka priče u izvornom filmu je išla ka pravoj pravcatoj prvoklasnoj komediji u kojoj lik Flojda (Nikolić), baš i nema afinitete prema društvenim vrijednostima, skromnog je porijekla (otac mu je mesar, a majka domaćica), i rado bi prešao iz nacionalne klase u kojoj se utrkuje sa raštimanim fićom, a pri čemu stalno vrluda i izmišlja isprike kako ne bi služio vojsku. Radnju posmatramo kroz vremenski period od sedam dana, od jednog do drugog ponedjeljka, u kojima pratimo nadasve nadahnjujući narativ o 27-godišnjem zgubidanu i “džabalebarošu“ Flojdu, koji i dalje živi sa roditeljima, ima djevojku Šilju (Gorica Popović) koju baš i ne voli više, te na sve moguće načine pokušava da izbjegne vojnu obavezu. Naprosto je savršeno skrojena smiješna scena u kojoj Flojda saslušavaju navodeći sve do tada napravljene ustupke za izbjegavanja vojne obaveze, zbog polaganja prijemnog na raznim fakultetima. Sada, kao najnovija izlika jeste da u petak polaže prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti za glumca. Ali, više nema izvlačenja, položio – ne položio, vojska mu ne gine.

Veliki hit

Filmski krtičar Nenad Polimac u svojoj knjizi “Leksikon YU filma“ o Nacionalnoj klasi je zapisao: “U odnosu na Specijalno vaspitanje, ovo je veliki Markovićev (Goran Marković – reditelj, op.a.) odskok, vrlo dinamičan i zgusnute radnje, krcat zgodnim filmofilskim aluzijama (u jednoj sceni 'cameo' ima redatelj Živojin Pavlović), koji najavljuje redateljev zaokret prema intrigantnijim žanrovskm ostvarenjima. Film je bio veliki hit u Srbiji (više od 350 tisuća gledatelja), jer su gledatelji voljeli isto što i Flojd, automobilske jurnjave, uzgredna ljubakanja i izvlačenje iz nemogućih situacija. Iako Nikolićeva interpretacija drži film, Zlatnu arenu dobila je Gorica Popović za ulogu Flojdove dragane iz boljeg društva s kojom je on pred brakom.“ Reditelj Goran Marković, sin glumačkog para Olivere i Radeta Markovića, prvi je praški student iz nekadašnje Jugoslavije na čuvenoj filmskoj akademiji FAMU. Okušao se u raznim žanrovima, a najpoznatiji je po hororu Variola Vera, kao i komediji Nacionalna klasa do 785 ccm (puni naziv filma).

Ono što krasi Markovićev film, prije svega, pored bravure Nikolića, jesu također fan-tas-ti-čne kreacije sporednih glumaca, minijature Bore Todorovića, Aleksandra Berčeka, Voje Brajovića, kao i gotovo pa epizodna uloga Bogdana Diklića. Svi ti performansi ostali su zapisani zlatnim slovima u analima jugoslavenske kinematografije, te se replike iz filma i dan-danas provlače u svakidašnjem razgovoru, kako među ljubiteljima filma, tako i običnom puku. Slučaj sa duhovnim nastavkom Nacionalne klase, filmom Prva klasa – Pun gas! možda neće biti takav, možda neće imati toliko pamtljive replike, ali ono što film ipak posjeduje jeste opet autentična postavka priče. Jedan od dvojice glavnih junaka, Beba ima 35 godina, nema posao i dalje živi sa majkom (Olga Odanović) i jedina zanimacija su mu utrke sa popularnim jugićima, a u timu je kao drugi vozač, iza Nemca, od kojeg je u biti veoma bolji. Ali, zbog nesmotrenosti i nefokusiranosti ne može u prvi plan, time ni konkurisati za prvo mjesto u finalnoj trci, do koje kada u filmu dođe vrijeme, svašta će biti u igri. Da stvar “malo začine“, scenaristički dvojac Ćosić i Mitrović, napraviće i mali ljubavni trougao sa likovima Bebe, Nevene (Matea Milosavljević) i Nemca, a kao sporednu priču i onu o suparničkom timu čiji šef (Andrija Milošević) pokušava na sve načine, potkupljivanjem i sabotiranjem, da njegov vozač pobjedi.

U hramu sedme umjetnosti

Prva klasa nudi zanimljivo filmsko iskustvo i film je koji se “treba pod moranje“ pogledati u kinu, jer ćete tako jedino iskusiti i doživjeti puno pravo zadovoljstvo gledajući pokretne slike u hramu sedme umjetnosti. Glumačke kreacije Ćosića i Radonjića, kao Bebe i Nemca, tek naizgled prizivaju osjećaj onog zaista fascinantnog performansa Dragana Nikolića kao Flojda, ali posjeduju prstohvat poprilično zrele glumačke igre. Stariji i iskusniji, glumački dvojac Bandić i Jezdić, svojom igrom već oslikavaju veterane automobilskih utrka, koji svoje znanje trebaju i uspijevaju da prenesu na nove naraštaje. Iako se isprva Prva klasa reklamirala kao svojevrsni remake/nastavak kultne Nacionale klase mnogi filmofili su (bez razloga) dočekali na nož ostvarenje koje svojom filmskom ljepotom ne može i ne treba da bude tako kategorički otpisano.

Reditelju Vladimiru Mići Popoviću, Prva klasa – Pun gas! debitantski je dugometražni uradak, nakon što se godinama kalio na pozicijama prvog i drugog asistenta reditelja, te ostavlja utisak perspektivnog filmadžije. Rijetko će se u domaćoj kinematografiji, pod kojom se podrazumijeva ona ex-YU, naći novi film koji se neće morati uporediti sa već postojećim YU klasikom. Ali, slučaj sa filmom Prva klasa takav je da njegovi tvorci sa ponosom mogu da kažu da je inspiraciju pronašli u klasiku Nacionalna klasa, snimajući tzv. duhovni nastavak.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans